Ova nasledna bolest karakteristična je po poremećaju koagulacije krvi koji rezultira dugotrajnim krvarenjem. Nastaje kao posledica genetske anomalije na X-hromozomu koja uzrokuje nedostatak određenih faktora koagulacije, belančevina normalno prisutnih u krvnoj plazmi.
Hemofilija se manifestuje učestalim krvarenjem, koje može biti blago i beznačajno, a isto tako i opasno po život. Oko 80 odsto krvarenja kod osoba sa hemofilijom se dešava u zglobovima i mišićima, što dovodi do njihovog razaranja. Zbog toga osobe koje imaju hemofiliju, ukoliko se ne leče na adekvatan način, već negde u periodu između 15 i 25 godine života, postaju teški invalidi koji potpuno zavise od tuđe pomoći. Međutim, zahvaljujući savremenom lečenju to se u potpunosti može izbeći tako što deca već od prve godine života redovno, profilaktički dobijaju lek, kojim nadomešćuju nedostatak faktora zgrušavanja krvi koji im nedostaje. Na taj način se potpuno sprečava krvarenje u zglobove i deca odrastaju u potpuno zdrave osobe.
Hemofilija ima reputaciju takozvane kraljevske (Viktorijine) bolesti, jer su mnogobrojni slučajevi nezaustavljivog krvarenja zabeleženi u kraljevskim porodicama Engleske, Nemačke, Rusije i Španije tokom XIX i XX veka. Smatra se da je engleska kraljica Viktorija bila nosilac hemofilije tipa B koju je prenela na troje od devetoro dece. Njen sin Leopold umro je u tridesetoj od krvarenja izazvanog padom. Njene ćerke Alis i Beatriče prenele su hemofiliju na sledeću generaciju, a daljim političkim potezima i povezivanjima Viktorijina bolest preneta je i u rodoslov ruske carske porodice (iz Raspućinovog vremena). Druge poznate osobe čije živote je obeležila hemofilija su Ričard Barton, Džingis Kan, Abraham Linkoln, Majka Tereza.
Prema proceni Svetske zdravstvene organizacije (SZO) u svetu od bolesti zgušavanja krvi boluje oko 400.000 osoba, ali je tek za njih oko 25% dostupno adekvatno lečenje.