"Od našeg poslednjeg pisma, a naročito od našeg prvog pisma Vama, mnogo toga se pogoršalo u položaju našeg naroda i države na Кosovu i Metohiji. Više se i ne primećuje, i postalo je normalno da albanska vlast bez velikih problema uzurpira imanja i militarizacijom albanizuje vekovnu srpsku zemlju, da
albanska policija Кosova na severu patrolira, sa dugim cevima, a da svi u Srbiji ćute: i vlast, i Akademija, univeriteti, i Crkva i javnost?! Možete li da zamislite kako to deluje na nas (narod), a pogotovu na psihu naše dece?" upitali su potpisnici pisma.
Srbi koji su do juče bili čvrsto rešeni da svoje živote provedu na Кosovu, kako stoji u pismu, koji nisu ni pomišljali da odavde idu, danas u sve većem broju planiraju da nakon završetka školske godine ispišu decu iz škola, i odu odavde.
"Zbog čega? Mi razumemo Vaša Svetosti da Vi imate puno saznanja o tome šta se ovde dešava. Vaše reči da je: ’Crkva na Кosovu i Metohiji uvek bila Crkva i nikada nije odstupala od Кosova i Metohije i nikada ga nije napuštala. Nikada nije ostavljala narod, svetinje, gradove i sela. Nikada pa ni sada’, nama mnogo znače, i mi Vam verujemo. Međutim, nismo sigurni da je to reći, dovoljno. Svedoci smo da se predsednik države na prvi dan Vaskršnjeg posta, saglasio u Briselu sa de jure priznanjem Кosova kao nezavisne države, da bi se već sutradan prenemagao na TV kako će on ’prevesti žedne preko vode svetske moćnike i izigrati dogovor’. Iskustvo našeg naroda nas uči da je vrlo opasno ’sa đavolom tikve saditi’", navedeno je u tekstu.
Iz ovih organizacija su podsetili da "iskustvo našeg naroda iz Albanije nas uči, da je svaka albanizacija ovih prostora put ka nestanku srpskog naroda, bilo asimilacijom ili likvidacijom", i dodaju da "nemamo nikakvih iluzija da bi se to i sa nama desilo".
"Ako se to desi a kako sada stvari stoje vlast u Srbiji, (koja sve više pokazuje da je sve, samo nije srpska) će 18. Marta u Ohridu otići i korak dalje u izdaji, onda želimo da Vas obavestimo da će srpski narod odavde biti osuđen na nestanak, i to veoma brz. Ohrabrujuće zvuče Vaše reči da: ’Crkva odlično zna važnost Кosova i Metohije, svakog pedlja njene teritorije’. Nemamo nikakve sumnje da je to tako, i zahvalni smo što ste to izgovorili. Ali, kod nastavka te rečenice, da ’niko ne treba da uči Crkvu šta je Кosovo i kako treba da postupa u vezi sa Кosovom i oko Кosova’, bismo ipak malo zastali. Nemamo naravno nikavih pretenzija da ’učimo Crkvu’ šta da radi, ali da joj pomognemo to već imamo", navode potpisnici dodajući da "Srbi na Кosovu i Metohiji više nemaju poverenja u vlast ove države. Imaju poverenja u Crkvu, ali u vlast ne. To poverenje je seme, i ono se ne sme izneveriti. To ćete čuti od gotovo svakog Srbina ovde".
Prema mišljenju autora pisma, "vlast naše države je godinama preko izvršilaca na terenu sprovodila ozbiljne pritiske na narod, kako se istina o našem životu ne bi mogla dalje čuti".
"Ta tišina sprovedena silom, je omogućila da se u ostatku Srbije ne zna istina, i da se u tišini sprovodi zapadni diktat o priznanju secesije Кosova. On se sprovodi, i 18. marta kako je planirano ući će u odlučujuću fazu.
Ako je to volja Srba, i ako je to volja Crkve, e onda je sve u redu. Hajde da
nastavimo da ćutimo! Pošto smo ubeđeni da to nije volja Srba i da to nije volja njihove Crkve, onda ništa nije u redu. Dakle, nije u redu da naša Crkva tako gromoglasno ćuti!!Šta će Crkva činiti i učiniti, mi to ne znamo, i ne bismo da je „učimo“. Ono što zasigurno znamo je da opstanka naše Crkve na Кosovu i Metohiji ne može biti, ma koliko Crkvu ubeđivali i garantovali dušebrižnici sa zapada da će je štititi. Neće. Sve su glasniji naši neprijatelji u falsifikovanju istorije, i ubeđivanju da srpska crkva na Кosovu i Metohiji nije srpska", navodi se u tekstu dostavljenom medijima.
"Кako se izdaja odvija, ti glasovi su sve jači i bestidniji. Pitanje je dana samo kada će: Dečani, Gračanica, Pećka patrijaršija i Bogorodica Ljeviška postati tzv. Кosovska kulturna baština. Jer kada Кosovo postane član UNESКA, preuzeće i staranje nad njima. Mi nemamo iluzija u kom će pravcu to ići. Mi ne bismo voleli, Vaša Svetosti, da Vi budete patrijarh upamćen u istoriji SPC za čijeg su stolovanja Visoke Dečane zauzeli monasi iz Albanije ili Grčke, na primer, a kivot sa moštima svetog Stefana Dečanskog, kod koga ste primili
monaški postrig, odnesen ko zna gde. Ne bismo voleli da Vi budete upamćeni kao patrijarh za čijeg je stolovanja Pećka patrijaršija u kojoj ste uvedeni u Tron patrijaraha srpskih, bude ukinuta, kao što je to bilo 1766.", dodaje se u pismu.
U pismu podsećaju patrijarha šta su njegovi predhodnici, blagopočivši patrijarh Pavle, patrijarh Irinej, visokopreosvećeni mitropolit Amfilohije, vladika Artemije, vladika Atanasije i drugi činili.
"Sigurni smo da bi oni danas gromoglasno rekli ’NE Aleksandre Vučiću, tvoje delanje nije interes našeg naroda, naše države i naše crkve’! Takvo zborenje nikad nije bila politika,već jasna poruka i vapaj u odbrani naroda, Crkve i države".
Potpisnici pisma Momčilo Trajković, Nebojša Jović i Slaviša Ristić ponavljaju svoju molbu patrijarhu da ih što pre primite na razgovor, kako bi zajednički delovali za "dobrobit našeg naroda, naše države i naše Crkve".