Vladici su sasluživali iguman manastira Zočište, arhimandrit Stefan, paroh bivši velikohočanski protojerej-stavrofor Milenko Dragićević, paroh velikohočanski jerej Milan Stojković i paroh orahovački jerej Milan Stanojević. Liturgiji su prisustvovali vernici iz Orahovca i Velike Hoče.
Otac Stefan je pročitao deo iz Svetog jevanđelja, a vladika je proizneo besedu u kojoj je govorio o prazniku Vaskrsenja Hristovog, o značaju sabiranja na Svetoj liturgiji ističući značaj Crkve u životima ljudi.
"Praznik Vaskrsenja za nas hrišćane je najvažniji praznik. Ono što ljudi ovoga sveta ne mogu da daju i nisu mogli nikome dati, to je Sin Božji raspeti i vaskrsli dao čoveku. Sva ona tuga i bol Velikog petka dobija svoj smisao u Vaskrsenju Hristovom i zato mi, braćo i sestre, živeći u ovom svetu prepunom neprijateljstva, iskušenja, bola, patnje bolesti i svega toga treba da znamo da se time sve završava. Mi koji imamo veru u Gospoda i nadu u večni život i vaskrsenje treba da znamo da sve to što podnosimo u ovom svetu dobiće puni izraz i ostvarenje u onome što dolazi. A šta je Gospod obećao i pripremio i ostavio kao zalog nama ljudima? To je vaskrsenje svih nas. Po drugom dolasku Gospoda našega Isusa Hrista svi će vaskrsnuti i oni ljudi koji su živeli ovde na zemlji oni će ponovo da budu živi, vaskrsnuće i njihova tela i ona koja su u zemlji i ona koja su u moru i ona koja su zveri pojele … sve će se ponovo vaspostaviti i čovek će ponovo ugledati lice Božje i neki će se radovati Gospodu, a oni koji su grešili nisu znali za Gospoda u ovom životu njih će velika tuga obuzeti jer jedni će otići u radost Gospoda svoga, a drugi u večnu muku kako se kaže gde je plač i škrgut zuba", rekao je vladika Teodosije.
On je dodao da su svedoci hristovog vaskrsenja prvo bili Angeli, žene Mirosnice pa apostoli.
"Svedoci Hristovog Vaskrsenja prvo su bili Angeli, pa onda žene mironosice, pa apostoli. Mnogo puta se Gospod javio apostolima svojim i potvrdio svoje vaskrsenje. I kroz celu istoriju se potvrđuje vaskrsenje mnogim ljudima. Život Crkve se stalno obnavlja. Oni koji misle da mogu ugasiti taj živi plamen koji gori, koji je Gospod upalio i koji misli da može ubiti i zakopati Crkvu u grob, taj se prevario. I kao što se i sam đavo prevario i Judeji koji su ubili Gospoda našega vaskrsloga i stavili kamen, pečat na grob njegov, ali on je vaskrsao i grob nije bio u stanju da zadrži njegovo telo već je Gospod u slavi i svetlosti vaskrsao i time označio najveću pobedu u rodu ljudskom, pobedu nad smrću, tako i oni u ovome svetu koji misle da Crkvu mogu pobediti na bilo koji način oni su se prevarili i dan danas se varaju jer Crkva je bogočovečanski organizam."
Vladika je rekao da je Crkva lađa spasenja na čijem se kormilu nalazi Gospod i da se neće spasiti niko ko nije u toj lađi porediće je sa Nojevom lađom:
Gospod naš je na kormilu lađe koja plovi ovim svetom i mi nalazeći se u toj lađi se spasavamo. Izvan Crkve nema spasenja , kao što izvan Nojeve lađe se niko nije mogao spasiti u vreme potopa. Tako i u ovom svetu koji je potop greha i mnogo čega, ne može se niko spasiti ko nije u lađi spasenja, u Crkvi, rekao je on.
"Nek je blagosloven Gospod koji nam daje i sile i snage da budemo na prvom mestu njegovi učenici i sledbenici reči NJegove, Svetog jevanđelja njegovog. Nek je blagosloven Gospod koji je divan u svetima svojima, koji su svojim životom sijali i svedočili Vaskrsenje Hristovo."
Veliki broj dece se pričestio, a po okončanju liturgije deca su Vladiki Teodosiju uručila dar – pesmu „Orahovcu, bašto rajska“, autora Gavrila Kujundžića, koju je u kaligrafskoj tehnici sačinila učenica Gimnazije u Orahovcu, Ljubica Micić.
Episkop Teodosije se posle trpeze ljubavi koju su domaćini pripremili u crkvenoj sali, zadržao u razgovoru sa decom i prisutnim narodom. Prisutni su izneli svakodnevne probleme, ali su razgovarali i o lepim temama kao što je izgradnja sportske dvorane za decu Orahovca i freskopisanje crkve. Vladika je u pratnji paroha orahovačkog i nekolicine vernika prošetao ulicama oko hrama i uverio se kako žive Srbi u Orahovcu.