Liturgiju u crkvi Svetog Nikole u Prištini služio je Episkop raško-prizrenski Teodosije uz sasluženje sveštenstva eparhije. Vladika je u besedi kazao da smo danas “svedoci nečega vrlo paradoksalnog da drugi prisvajaju naše hramove”.
“Zašto to čine? Zato što nemaju svoje i onda im je potrebno da prisvajaju ono što nije njihovo da bi tako gradili svoj identitet i da bi na taj način pokazivali da oni imaju kulturu. Niko njih ne sprečava da oni dolaze u naše hramove. Zna se, ne od juče, nego vekovima kome ovi hramovi pripadaju, ali mi ih ne svojatamo samo za sebe, nismo mi sebični da kažemo samo su to naši hramovi, ko god želi da se pomoli Gospodu i da dođe vrata su otvorena za sve dobronamerne. Ali ovi hramovi kao što je i ovaj u kome se molimo kao što su i Vioski Dečani, Pećka Patrijaršija, Gračanica, manastir Devič, oni imaju svoju istoriju svoj identitet, zna se ko ih je podigao i zašto ih je podigao, ne da bi oni bili samo spomenici da bi se neko hvali njihovom lepotom i veličinom", kazao je u besedi vladika Teodosije.
Vladika je rekao da se "u našim hramovima molimo ne samo za sebe već za sve ljude, za ceo svet".
"Prizivamo mir, ljubav i na taj način svedočimo ko smo i šta smo, ali mi se toga svakako ne bojimo, niti tome pridajemo veliki značaj, šta neko priča neutemeljeno, priča radi priče, ali zato svi drugi izvori istorijski govore da naše hramove i naše služenje i boravak u njima i život naš na Kosovu i Metohiji potvrđuju da su dom molitve i da nam pripadaju i da će tako biti i u budućnosti”.
Sveti Nikola praznuje se na dan kada su svetiteljeve mošti 1087. godine prenete iz grada Mira u Likiji u tada pravoslavni Bari u Italiji.
“Sve ove godine do današnjeg dana Sveti Nikolaj u crkvi hristovoj pomaže svima kojima je potrebno i mi smo ovde svedoci njegove pomoći i čudesne svemoći silom Božijom kojom deluje. Ovaj hram je bio spaljen i razrušen, kao i parohijski dom, sveštenik proteran odavde i ovo je bilo pusto mesto, ali Gospod je hteo da ova svetinja ne bude zapustela već da se obnovi i da se ponovo sabiramo”, naveo je vladika Teodosije.
Liturgiji u crkvi Sv. Nikole, koja je stradala u martovskom pogromu, prisustvovali su vernici iz okolnih sela, ali i raseljeni Prištevci naseljeni širom centralne Srbije. Zagorka Pavlović, predstavnica Kola srpskih sestara kazala je da su tokom jučerašnjeg dana raseljeni Srbi posetili pravoslavno groblje u ovom gradu.
“Živeli smo u ovom gradu sa mnogim nacionalnostima i živeli smo život ništa nam nije smetalo, podnosili smo jedni druge. Danas su ovde neki drugi ljudi i neka lica koja nas mrko gledaju i mi ne znamo razlog tome. Juče smo bili na groblju i među mrtvima, nemim čuvarima Kosova i Metohije osetili smo da tu pripadamo”, rekla je Pavlovićeva.
“Nama ovo okupljanje daje energiju za naredne susrete, dolazak u Prištinu. Mi smo ovo jedva čekali, dolazak na naše pravoslavno groblje je bio dirljiv, ono jeste zapušteno ali je malo bolje nego što je bilo. Ovde smo se sastali sa grupom iz Niša i Prištine, emocije rade, uspomene i prijateljstva, dosta se ljudi ne prepoznaje ali nam se i u tom neprepoznavanju vraćaju sećanja i onda se grlimo i ljubimo iako je zabranjeno”, istakao je Zoran Plećaš raseljeno lice iz Prištine.
Glumac Branko Babović došao je danas u crkvu Svetog Nikole u Prištini kako bi sa svojim Prištevcima proslavio praznik.
“Došao sam da se vidim sa ljudima koje dugo nisam video, ovo je uvek bilo mesto okupljanja. Trenutno sam u Gračanici oko obaveza u Pozorištu i danas je divan dan”, kazao je Babović.
Nakon liturgije prerezan je slavski kolač, ovogodišnji domaćin slave Dejan Radenković koji je nakon 1999. godine napustio Prištinu kazao je da mu je velika čast što je domaćin.
“Crkva Svetog Nikole u Prištini je prva crkva u koju sam ja ušao kao dete, ovo je moj grad u koji ja često dolazim i moja deca često dolaze ovde i ovaj grad doživljavaju kao svoj. Ovaj moj čin domaćina slave je i poruka za sve moje drugove, prijatelje i zemljake da pođu mojim stopama” rekao je Radenković koji je deo slavskog kolača predao Aleksandru Dabiću iz Gračanice narednom domaćinu slave.
Domaćini slave, porodica Radenković, pripremila je u porti crkve posluženje za sve prisutne.