Liturgiju je pred nekoliko desetina vernika služio upravo episkop Ilarion uz sasluženje igumana manastira Svetih Arhangela Mihaila, prištinskog paroha Staniše Arsića i sveštenika Zorana Gođevca.
„Sveti Nikolaj, onaj koji je pobedio narode, pobeditelj naroda je zaista pokorio narode u celom svetu. Nema mesta gde se ne zna za Svetog Nikolaja. Čak i tamo gde je njegovo poštovanje donekle izvitopereno, ipak je onaj koren zdrav, dolazi od njega živog koji je u Gospodu, u njegovoj slobodi, tajni, čeka i on opšte vaksrsenje. Ali, po blagodati Božijoj, on kao da je već vaskrsao, kao da već živi iskustvo carstva nebeskog i dolazi u ovo naše vreme da bi pomagao ljudima“, kazao je u besedi episkop Ilarion.
On je podsetio da je Sveti Nikola zaštitinik putnika.
„Danas svi koji putuju treba da zastanu i da se pomole Svetom Nikoli. Po drevnom običaju, lađe su se zastavljale da odaju poštu Svetom Nikolaju, zaštitniku putnika, a svi smo putnici u ovom svetu, putujemo neprekidno. Da li putujemo ka luci ili nemirnoj pučini, to od nas zavisi“.
Prištinski paroh Staniša Arsić zahvalio se prisutnim vernicima, napominjući da su retki ljudi koji obilaze hram i svetinju u Prištini koja je posvećena Svetom Nikoli.
„Ona živi i glas iz ovoga hrama i služenje svete liturgije se čuje nadaleko. Zvona sa zvonare zvone. To je znak da nas ipak ovde ima, da se molimo Bogu i da se radujemo uz Božiji blagoslov i pesmu. Hvala domaćinima koji su se potrudili da ove godine pripreme ovo parče hleba za sve nas, da im Gospod vrati stostruko za njihov trud“, kazao je otac Staniša.
Slavski kolač i trpezu je pripremila novinarka Aleksandra Nićić, dok će naredna domaćica biti njena koleginica Jelena Đorđević.
„Ovo je veliki dan za sve one koji dolaze u ovaj hram. Jako sam srećna što mi je pripala čast da ja i moja porodica budemo domaćini slave ove godine. Za ovu crkvu sam emotivno vezana, tu smo se ja i moja sestra krstile. Često dolazim, kad god mogu. Drago mi je kada vidim ovako puno ljudi, zato što su praznici jedini dani kada se ovde okupi veći broj ljudi. Praznici su tu da nas podsećaju da ovakve svetinje treba čuvati, treba čuvati veru i tradiciju. To je ono što nas održava, sve nas“, kazala je Nićićeva i svima koji danas proslavljaju Svetog Nikolu čestitala slavu.
„Velika je čast što sam imala priliku da od moje koleginice Saške uzmem slavski kolač i imam priliku da naredne godine moja porodica i ja budemo domaćini u ovoj svetinji u Prištini. Krsna slava je glavna odlika pravoslavlja kod nas Srba. Osim u domovima gde je proslavljamo, velika je čast biti domaćin i u nekoj od svetinja“, rekla je naredna domaćića Jelena Đorđević.
Ilija Trajković je u Prištini živeo do martovskog pogroma 2004. godine. Obeležavanje hramovne slave ne propušta, a pred novinarima se prisetio kako se nekada slavilo.
„Bilo je postavljeno po sedam, osam stolova. Služila su i kolače sekla četiri sveštenika. U to vreme, da bi presekao kolač, moraš da čekaš najmanje dva sata. Opet, hvala Bogu dobro je. Žao mi je što malo nas koji su ostali. Od 1999. godine dosta njih se upokojilo“, rekao je on.
Crkvu Svetog Nikole u Prištini sagradili su na temeljima srednjovekovnog srpskog manastira pravoslavni Srbi iz tog grada i okoline 1833. godine. Hram je posvećen spomenu na prenos moštiju Svetog Nikole koji se obeležava 22. maja. Potpuno je spaljen 17. marta 2004. godine. Pali su svod i kupola crkve, pa je tada veći deo zidnog slikarstva oštećen ili sasvim uništen. Tada su u crkvi sagoreli i retki duborezni ikonostas u orahovom drvetu, desetine ikona i celokupna crkvena arhiva. Hram je kasnije obnovljen u periodu od 2005. do 2008. godine.