Crkva je ustanovila ovaj post po primeru Bogorodice, koja je vreme pre upokojenja provodila u stalnom postu i molitvi.
Prvi put se spominje u spisima Teodora Studita, 826. godine. Gospojinski post je konačno utvrđen na Carigradskom saboru (1166), u vreme Patrijarha Luke Hrisoverga (1156-1169) i cara Manojla I Komnina (1143-1180). Jedno od najstarijih svedočanstava o Bogorodičinom postu sreće se u spisima svetog Teodora Studita.
Na samom početku Velikogospojinskog posta, 14. avgusta, na jutarnjem bogosluženju pred vernike se iznosi Časni Krst radi poklonjenja i celivanja, a potom se savršava Čin malog vodoosvećenja, u sklopu kojeg se pevaju posebni tropari.