Gospojinski post je strožiji od Božićnog i Apostolskog, te pravoslavci, zbog velikog poštovanja prema Presvetoj Bogorodici, ovaj post poste kao i Veliki post.
Crkva je ustanovila ovaj post kako bi se svi sećali Presvete Bogorodice i tražili molitveno zastupništvo od Nje.
Prvi put se post spominje u spisima Teodora Studita (826). Gospojinski post je konačno utvrđen na Carigradskom saboru (1166) u vreme Patrijarha Luke Hrisoverga (1156 – 1169) i cara Manojla i Komnina (1143 -1180).
Prvu zapovest o postu nalazimo u Svetom Pismu u priči o padu Adama i Eve, kada su oni prekršili Božju zapovest da ne jedu sa drveta poznanja dobra i zla.
Gospod Isus Hristos je postio četrdeset dana i noći, kao i prorok Ilija u Starom Zavetu, ili Prorok Mojsije na gori Horivu.
Prorok Danilo je pokazao da se postom krepi ljudsko telo. Narušavanje zapovesti ο postu prvi je greh. Zato i prvi podvig čoveka u oslobođenju od greha, jeste držanje posta.
Post je, dakle, prva neophodnost na putu našeg spasenja, a Crkva ga smatra kao vrlo važnu i značajnu ustanovu za duhovni i telesni život.
Rana Hristova Crkva nastavila je s poštovanjem propisa ο postu, ali je pridodata duhovna kategorija, koja proističe iz sveukupnog Hristovog učenja.
Post ima dve strane: telesnu i duhovnu. Telesni post je uzdržavanje od jela životinjskog porekla.
Duhovni post podrazumeva odricanje od svake vrste grešnih i zlih pomisli, želja i dela.
Telesni post je samo neophodno pomoćno sredstvo za uspešnu duhovnu borbu protiv strasti, koje se raspiruju kroz telesne želje. Stvarni post koji obuhvata i telesni i duhovni aspekat, privodi čoveka smirenju.