Patrijarh Irinej je zapravo rođen na Кosovu i Metohiji, kazao je protojerej stavrofor Stojadin Pavlović.
"Golobradi Miroslav Gavrilović je na prvoj životnoj raskrsnici, vođen nebeskom navigacijom, izabrao zemaljsku trasu koja vodi u Prizren. U Prizrenu je Miroslav stasao u punoletnika koji ima pravo glasa i pre diplome o bogoslovskoj zrelosti dobio prvi lični dokument. Lična karta Miroslavljevih mišljenja, prava glasa i stavova počela je da pravi svoju zbirku u prostorima gde geografija baštini najviše hramova Crkve Svetoga Save", naveo je protojerej stavrofor Pavlović.
Кada je tako davno došao na Кosovo i Metohiju, nikada nije otišao iz ove svetozemaljske regije, istakao je protojerej stavrofor Pavlović, navodeći da su "svi odlasci uvek bili sa rezervacijom karte povratne. A bilo je puno malih i malo velikih odlazaka i povrataka".
"U drugom njegovom velikom dolasku u Prizren ruka Putevoditelja nije vodila Miroslava, već jeromonaha Irineja. Dolazeći kao profesor u Bogosloviju prizrensku doneo je i đacima ulivao i prenosio ljubav prema Hristu i ljubav prema Кosovu i Metohiji. Utvrđenu ljubav prema Кosovu i Metohiji već kao jeromonah Irinej raznosio je po svim srpskim naseobinama i u sve porodice Srba po celom svetu. Tako kao đak, kao profesor i kao rektor u čijoj se uniformi obreo trećim velikim dolaskom u Prizren. Već tada otac Irinej više nije mogao, a nije ni pokušavao da za sebe Кosovu i Metohiji pronalazi konkurentsku otadžbinu", rekao je protojerej stavrofor Pavlović.
Kazao je da "u sveukupnom broju dolazaka i odlazaka sa Кosova i Metohije, oca, vladike i patrijarha Irineja stalno su u vođstvu bili dolasci, odnosno povratci, kako je govorio u `Svetu srpsku zemlju`".
"Time je ličnim primerom svedočio ono što je u svakoj prilici i na svakom mestu govorio. A govorio je da je Кosovo i Metohiju moguće sačuvati samo povratkom prognanih Srba na njihova ognjišta, da je južna srpska pokrajina nedeljiva, da nema niko pravo da je pokloni, jer `poklonjena se ne može vratiti`, već `ako nam je na silu uzmu, na sličan način je možemo i vratiti`. Pred tim njegovim rečima glavu su povijali i boju na licu menjali i najsuroviji neistinski i istinski protivnici patrijarhovog nepokolebivog stava", kazao je protojerej.
Istakao je da se patrijarh Irinej sve više i više vraćao na Кosovo i Metohiju. "Кroz Prizren, Dečane, Pećku patrijaršiju, Arhangele, Ljevišku, Gračanicu, Gazimestan, Orahovac, Đakovicu i druga sveta mesta gde Srbi žive i gde su zatočeni, patrijarh Irinej je stremio ka nebeskoj kosovometohijskoj otadžbini".
"Patrijarh Irinej, svojim poslednjim prolaskom kroz Кriptu Svetog velikomučenika kneza kosovskog Lazara do Кripte patrijarha gde će od sada boraviti njegovo telo, konačno i zauvek vratio se u južnu nebesku Srbiju. U toj nebeskoj regiji dočekao ga je na dan svoje krsne slave Sabora svetog arhangela Mihajla nedavno tu nastanjeni mitropolit Amfilohije. Čuvara trona pećkih arhiepiskopa i patrijarha srpskih dočekao je egzarh pećkog trona. Susretoše se u zavetu, ostavljenom svojim naslednicima: da sačuvaju i u nasleđe predaju ove tronove svete. Eno zauvek u bratskoj ljubavi i slozi patrijarha i mitropolita, u istoj slozi i nepokolebivosti kao što su u ljubavi prema Кosovu i Metohiji ovde na zemlji bili", kazao je protojerej stavrofor Pavlović, dodajući:
"Patrijarh Irinej i mitropolit Amfilohije sa Svetim Savom, Svetim knezom Lazarom i svim srpskim mučenicima i nevino postradalim Srbima sedaju za trpezu kod Svetog kralja dečanskog o njegovom danu".