Praznik svetog Georgija, jednog od devet velikomučenika i prvih stradalnika za hrišćansku veru, obeležava se u svim hramovima Srpske pravoslavne crkve i jedna je od najčešćih slava pravoslavnih Srba, tik uz Svetog Nikolu po broju svečara.
Sveti Georgije, Đurđe ili Đorđe, kako ga Srbi zovu, se u ikonografiji predstavlja kao mladi vojnik sa oklopom, štitom i kopljem. Tek od Srednjeg veka se prikazuje na konju. On je aždaji, koja simbolizuje mnogobožačku silu čiji su vladari progonili hrišćane, zadao odlučujući udarac jer je ubrzo car Konstantin zaustavio progone i Milanskim ediktom 313. godine hrišćanstvo proglasio za zvaničnu crkvu u Rimskom carstvu. Zbog pobede nad mnogoboštvom, Svetog Đurđa zovu Pobedonosac.
Današnji dan se u narodu smatra i za granicu između zime i leta, ali i praznik koji se odnosi na zdravlje ukućana, udaju i ženidbu mladih, plodnost stoke i dobre useve. Na Đurdevdan se praktikuju mnogi običaji, od kojih je glavni pletenje venaca od bilja, umivanje vodom u koju su bile potopljene lekovite biljke, ponegde i kupanje na reci još pre sunca.
U prošlosti su se u danima oko Đurđevdana ugovarali brakovi, dok se to u poslednje vreme mnogo ređe čini. U goranskim mestima slavi se tri dana uz različite običaje i folklorne manifestacije kojima se obeležava kraj zime i početak proleća.
Sveti Đorđe se takođe se slavi i u katoličkim zemljama. Ovekovečen dok ubija aždaju, slavi se u Kanadi, Kataloniji, Engleskoj, Nemačkoj, Italiji, Etiopiji, Gruziji, Grčkoj, Rusiji, Bugarskoj, Crnoj Gori, Portugalu, a slave ga i gradovi - Istanbul, Ljubljana i Moskva.