Na Veliki petak, Isus je odveden iz kuće prvosveštenika Kajafe kod rimskog prokuratora Pontija Pilata, koji ga je osudio da bude raspet na krstu.
Pošto je to za hrišćane dan velike žalosti, on se obeležava strogim postom, uzdržavanjem od bilo kakvog veselja i proslava, a takođe u narodnoj tradiciji je da se tog dana ne rade poslovi u polju i u kući.
Veliki petak se smatra najtužnijim danom hrišćanstva i na taj dan se ne služi liturgija u crkvama, osim ako se poklopi sa Blagovestima.
Od Velikog četvrtka do Uskrsa ne oglašavaju se zvona na crkvama, jer su ona u pravoslavnoj crkvi znak radosti.
Običaj farbanja jaja datira iz 12. veka, a na našem podneblju ga je, najverovatnije uvela crkva, u 16. veku.
Veliki petak je dan žalosti, ali i uvod i priprema za najveći i najradosniji praznik – Uskrs.
Na Veliki petak se iz pravoslavnih hramova iznosi plaštanica, odnosno platno na kome je izobraždeno skidanje gospoda Isusa Hrista sa krsta i njegovo polaganje u grob.
U manastiru Gračanica iznošenje plaštanice je zakazano za 15 časova.