Spasovdan spada u pokretne praznike, i uvek pada u četvrtak, 40 dana posle Vaskrsa, a deset dana pre Duhova.
Po hrišćanskom učenju, posle Vaskrsenja, Hristos je boravio na zemlji sa učenicima 40 dana, javljajući im se, učeći ih i učvršćujući im veru posle Golgote i raspeća.
Sam čin Vaznesenja zbio se u Vitaniji, selu na istočnoj padini Maslinske gore, udaljenom dva kilometra od Jerusalima, na putu za Jerihon.
Toga dana se završio Hristov boravak na zemlji, radi spasenja i iskupljenja ljudskog roda. Hristos se pred apostolima, blagosiljajući ih, vazneo na nebo i seo sa desne strane Boga Oca.
Posle toga se apostolima vratila njihova vera, radost i hrabrost.
Koliki su značaj Srbi pridavali ovom prazniku, vidi se i po tome, što je najveći istorijsko-pravni dokument srpske sredenjevekovne države, čuveni Dušanov zakonik, obnarodovan na Spasovdan 1349. godine, a dopunjen takođe na Spasovdan, 1354. godine.