Ćerkinaj je za Radio Kim kazao da ne veruje u usvojenu Deklaraciju sve dok se radne grupe za nestala lica ponovo ne sastanu.
„Oni nisu ništa novo rekli, trebali su da odrede dan kada će radne grupe početi da rade. To su pomenuli kao poslednje, da će se uključiti Crveni krst, ali nisu odredili da radne grupe moraju da budu nezavisne od politike, kao što su radili do sada“, naveo je on.
Ćerkinaj ne veruje da će usvojeni dokument pomoći porodicama kidnapovanih i nestalih u pronalaženju njihovih najmilijih.
„Usvojenom Deklaracijom porodicama kidnapovanih i nestalih žele da zatvore uši i oči“, zaključio je Ćerkinaj.
Negovan Mavrić iz Resursnog centra za nestala lica navodi da je usvajanje Deklaracije o nestalim osobama bilo očekivano.
„Imali smo obećanje od gospodina Miroslava Lačjaka da će tom Deklaracijom mnoge stvari biti promenjene i mi se tome nadamo. Nama je najbitnije da se krene sa iskopavanjem na lokacijama gde se nalaze grobnice. Naravno, video sam da su se usaglasili da na iskopavanju budu obe strane, kao i oko preuzimanja tela i sahrane“, rekao je on.
Mavrić je napomenuo da je otvaranje ahriva još jedna bitna stavka u usvojenoj Deklaraciji.
„Arhivi koji postoje ne mogu da budu privatni jer je u to vreme bilo rata i mislim da u ratu nema privatnih arhiva. Ukoliko je neko vodio dnevnik ili zapisnik, arhivi moraju da budu otvoreni i javni za organe koji se time bave“, dodao je.
Ipak, on je mišljenja da Deklaracijom o nestalim licima nisu obuhvaćeni svi problemi njihovih porodica.
„Ne mora da znači, ako je prošlo puno vremena, da nema živih ljudi. Mi moramo da tragamo i za živima, ukoliko ih ima. Pregovarači nisu obuhvatili sve, reparacija za porodice kidnapovanih i nestalih, nema zakona o nestalim licima u Srbiji i ljudi nemaju prava na mnoge stvari“, zaključio je Mavrić.
Podsetimo, u Deklaraciji o nestalim licima Beograd i Priština su se obavezali da obezbede potpun pristup pouzdanim i tačnim informacijama koje pomažu da se lociraju i identifikuju preostale nestale osobe u vremenskom periodu od 1. januara 1998. do 31. decembra 2000. Od 6.065 slučajeva nestalih još 1.621 slučaj je ostao nerešen.