Pčela je najznačajniji oprašivač i doprinosi očuvanju životne sredine. Pčele proizvode med već 150 miliona godina i one su jedini insekti koji proizvode hranu koju ljudi mogu da konzumiraju.
Godina za nama je bila loša za pčelare, pa je prinos meda od svega dva kilograma po košnici izazvao nezadovoljstvo kod proizvođača na centralnom Kosovu. U maju pčelari proširuju svoja društva, ubacuju satne osnove, matične rešetke i pripremaju se za glavnu pašu.
Učio o pčelarstvu uz radio i TV
Ljubinko Zarković (84) iz Donje Gušterice se bavi pčelarstvom od 1964. godine. Tokom više od pet decenija bavljenja ovom granom poljoprivrede, podučio je mnoge mlade kolege. Počeo je sa dve košnice, a sada ih ima oko 50.
„Sve o pčelarstvu sam učio gledajući televiziju i slušajući radio. Moji su roditelji pčele držali u trmkama (košnice od pruća). Kupio sam još jednu košnicu 1964. godine, pošto kažu da kada počinješ da se baviš pčelarstvom, da su potrebne tri košnice. Tako sam ja kupio još jednu košnicu od starice u Rabovcu, a onda svake godine proširavao društvo“, rekao je Ljubinko, dugogodišnji član Udruženja pčelara Srbije.
On je naglasio da „meda nema poslednjih pet-šest godina“, te da „jedva prikupi sto kilograma, pa se više bavi prodajom rojeva“.
„Priroda je zagađena, ranije se nije prskalo, ljudi su sejali suncokret, uljanu repicu, kukuruz, pasulj, tikve. Sada se sve prska, pčele ne mogu da nađu cvet u polju, paša je vrlo loša. Ukoliko se ne prihrane šećerom i šećernim pogačama, sve će uginuti“, kazao je Ljubinko.
On je nekada pčele nošio na pašu kod Sitnice, i dobijao 2 tone prinosa. Danas je, kaže, meda sve manje, ali je još uvek dobar i kvalitetan jer se zadovoljne mušterije vraćaju po još.
Dok neki pčelari koriste dimilice kako bi umirili pčele, Ljubinko koristi dim cigarete. Kaže da je taj dim blaži, pa su onda i pčele mirnije.
Nekada trmke, danas košnice
Ljubinko napominje da se pčelarstvo nekada i danas znatno razlikuje.
„Nekada su se koristile trmke, koje nismo mogli da otvaramo kao sada košnice, nismo mogli da vidimo kakva je situacija u društvu, da li ima legla, štetotična“, kazao je Ljubinko i poručio budućim pčelarima da će u pčelarstvu uspeti ako vole pčele, te da nakon prvog uboda ne odustaju.
„Kada bi se ljudi ujedinili kao pčele“
Za Bojana Rajkovića koji ima oko 110 košnica, pčelinja društva su savršene organizacije.
„Pčelinje društvo je savršena organizacija podele rada, sakupljanja meda, nega legla... Kada bi (ljudi) znali da se ujedinimo kao pčele, ne znam gde bi nam bio kraj“, objašnjava Bojan svoju odluku da se bavi pčelarstvom.
Svoje košnice podelio je na dva dela. Jedan deo je stacionirao u Lepini, gde su boji uslovi, ima više livada i polja, a drugi deo se nalazi u Lapljem Selu. Tokom zime je izgubio 35 pčelinjih društava, a zbog nedostaka hrane, početkom proleća, stradalo je još pet košnica.
Sve je spremno za med
„Već smo pripremili košnice sa satnim osnovama. U svaki nastavak košnica dodajemo po jedan prazan ram kako bi pčele same napravile saće. Na rubovima okvira ramova, uvek se nakupe naslage od polena i saća, koje skidamo, rastvaramo u 77% alkohol i od njega pravimo propolis kapi, koje su zdrave za imunitetet“, objašnjava Bojan.
Zbog loših vremnskih uslova na početku proleća, pčele nisu izlazile i donosile polen, a to pretpostavlja njihovu prihranu.
„U proleće prihranjujemo šećernim sirupom, u razmeri kilograma šećera na kilogram vode, kako bi se pčele razvile i razvile što više pčela radilica koje će kasnije da donose i prave med. Naravno, to nije obavezno, bolje je kada se pčele ne prihranjuju i kada je sve prirodno, ali danas je to veoma teško“, rekao je Bojan i dodao:
„Prihranu vršim do momenta kada dodajem nastavak na košnici, nakon toga uklanjam hranilice. Od tog trenutka, sve što pčele donesu u košnici je čist i prirodan med, bez šećera“, kazao je Bojan koji se nada dobroj paši i dobrim prinosima.
On sam priprema nastavke obložene satnim (voštanim) osnovama, ali je napravio i topionik u kome se iskorišćene satne osnove tope pomoću sunčeve svetlosti.
„Napravio sam topionik za vosak koji nije klasičan, već od starog frižidera. Njega sam modifikao i prilagodio za topljenje voska pomoću sunčeve svetlosti. Stare ramove sa voskom ostavljam u topioniku. Na kraju sezone, vosak procedimo i koristimo ga za ponovno pravljenje satnih osonova“, objasnio je Bojan.
On ističe da ima stalne mušterije koje kupuju njegov med. Kaže da ga nije slao na ispitivanje jer mu je dovoljno to što se kupci vraćaju po još, pa zna da je slatki nektar njegovih pčela kvalitetan i dobar.
Prskanje voća pesticidima utiče na pomor pčela
Pčelari već godinama unazad upozoravaju poljoprivrednike da prskanje voća pesticidima utiče na pomor pčela radilica i izletnica, ali i na kvalitet meda.
„Utiče na pčele izletnice koje su na voću i koje tom prilikom stradaju. Ili stradaju prilikom dolaska u košnicu, pa zatim stradaju i radilice, a onda slabi društvo i manji je prinos meda. Ljudi se veoma nesavesni, prskanje treba da se obavlja uveče. Prilikom prskanja uništava se medonosono bilje, nema cvetnica, pa tako pčele nemaju šta da sakupljaju“, zaključio je Bojan Rajković.
„Više od 70% meda na tržištu lošeg kvaliteta“
Predrag Ristić iz Lapljeg Sela bavi se pčelarstvom sedam godina. On smatra da ova godina ne uliva veliku nadu za dobar prinos meda, pa preporučuje razrojavanje pčela.
„Prošle godine bagrem je cevtao 15. maja, zapisao sam. Ove godine još nije, pa hladno vreme, česte kiše... Sve utiče, godina nije obećavajuća“, ističe on.
Probleme vrednim pčelarima stvaraju i ljudi koji proizvode lažan med od šećernog sirupa.
„Smatram da je čak 70% meda lošeg kavliteta, teško je utvrditi da li je med pravi ili prirodni, bez šećera“, kazao je Ristić.
„Prošlo je skoro godinu dana od vrcanja meda, ako je on u tečnom stanju, 99 odsto je lažan. Neko ko kupuje med sada treba da zna, da on (med) mora da bude kristalizovan. Za kvalitet meda je najbitnija dobra paša“, dodao je on.
Kupovina i konzumacija lažnog slatkog nektara najlakše se izbegava nabavkom od proverenog pčelara. Kilogram meda se u Gračanici i okolini trenutno može nabaviti za oko deset evra.
Med je jedan od savršenijih proizvoda prirode, u njemu se nalaze gotovo svi sastojci koji grade ljudski organizam zbog čega je prirodni med hrana, ali i lekovito sredstvo. Med poboljšava rad svih organa, potiče umnu i fizičku aktivnost, povećava imunitet, pomaže borbu protiv infekcija i daje snagu čitavom organizmu.