Ovogodišnja žetva je na teritoriji opštine Gračanica počela na vreme. Veoma topli i sunčani dani pospešili su sazrevanje žitarice, pa su poljoprivrednici otpočeli ubiranje letine.
Ipak, pšenica nije ravnomerno pristigla za vršu na svim parcelama.
„Prvo su stigle parcele sa pšenicom koja je zasejana na vreme. One su i kvalitetnije, jer je žito dobro niklo u jesen, lepo se izbokorilo, a prinosi su zadovoljavajući. Ali, prinosi pšenice koja je sejana u kasnu jesen, zbog loših vremenskih uslova, nisu dobri. Pošto nije bilo padavina, njeno nicanje se oteglo tokom čitavog novembra, pa žito nije moglo da iznikne i formira svoj bokor. Ona nema dobru gustinu, klas je sitan, a kvalitet loš“, kazao je agronom Voja Dekić za RTV Kim.
Prinos se na njivama koje su na vreme zasejane i adekvatno tretirane đubrivima kreće od pet do sedam tona. Na parcelama na kojim se kasnilo sa setvom, prinos je dosta lošiji, pa iznosi oko tri tone.
Dekić je naglasio da je prodajna cena žita od 18 centi dovoljna samo da se pokriju troškovi oko setve i vrše, te da „za poljoprivrednika ne ostaje ništa".
„Poljoprivrednici su ove godine na gubitku i to velikom“, smatra on.
Ipak, ratari sa kojima je ekipa RTV Kim razgovarala zadovoljni su ovogodišnjim rodom.
„Krenuli smo sa žetvom pšenice, za sada sve protiče kako treba. Kiše nema, pa neće biti ni gubitka po hektaru. Prinosi su ove godine slični kao i prethodne, oko šest tona po hektaru, što će se svakako isplatiti na kraju“, kazao je Bogić Đurović iz Gračanice.
„Zadovoljan sam prinosom pšenice od pet do sedam tona po hektaru. Što se tiče otkupne cene od 18 centi, ne brinem. Rod je dobar, pa će sve da se isplati. Prodaćemo jedan deo žita, a ostalo ćemo ostaviti u ambare“, istakao je Ratko Đurović.
Ratari sa centralnog Kosova svoje žito mogu prodati, zameniti za brašno ili ostaviti na čuvanje u silosima u Donjoj Gušterici i u Preocu.
„Repromaterijal poskupljuje, pšenica se iz godine u godinu sve manje plaća. Ove godine kilogram pšenice košta 18 centi, pa poljoprivredniku predstavlja problem da nadoknadi sredstva koja je uložio u proizvodnju. Kod nas postoji mogućnost zamene robe, što podrazumeva da ljudi donose pšenicu, a uzimaju brašno, semensku pšenicu, đubrivo. Međutim, sada postoji jedan akutan problem - malo obradivog zemljišta“, rekao je Nebojša Lekić iz Preoca.
On smatra da je „poljoprivredniku u današnje vreme veoma teško“, te da je nedostak radnika „samo još jedan od problema sa kojim se često susreće“.
„Žito skladištim u silos koji se nalazi u dvorištu, a takođe postoji mogućnost njegove zamene za brašno ili mekinje. Zamena za brašno je standardna: 10 odsto brašna, 30 odsto mekinja i 20 odsto uzimamo za zakup“, kazao je Dejan Đorđević iz Donje Gušterice i napomenuo da poljoprivrednik teško može da živi od zemljoradnje, pošto nema načina da proda žito ni za onoliko koliko je uložio u repromaterijal.
Veliki broj ratara nakon vrše pali svoja strnjišta, iako se to ne preporučuje.
„Paljenjem strnjišta se uništavaju svi mikroorganizmi koji pogoduju zemlji i biljci. Najbolje je duboko oranje od 30 centimetara. Nakon toga sledi ravnjanje površine i priprema za oktobar mesec kada će, nakon kiše, zemljište biti spremno za setvu“, podseća agronom Dekić.
Osim što paljenje strnjišta ugrožava ekosistem parcele, izuzetno je opasno. Nekontrolisani plamen na otvorenom tokom vrelih letnjih dana može da uzrokuje veliku štetu na okolnim njivama i objektima.
Prema navodima direktora Odeljenja poljoprivrede u Opštini Gračanica Dragiše Stojanovića, na teritoriji ove lokalne samouprave je zasejano oko 4.500 hektara pšenice.
Iznajmljivanje kombajni za vršu jednog hektara pšenice iznosi 80 evra.