Paljokaj je održao predavanje na temu „U susret dijalogu u Briselu, šta se promenilo i kako dalje“ u Centru građanske energije (CEC) u Gračanici.
On smatra da pandemija koronavirusa nije bila razlog za zastoj u dijalogu, već da je na mnogobrojna odlaganja uticalo uvođenje taksi od strane Kosova prema Srbiji, a zatim i vanredni izborni ciklusi na Kosovu.
„U toku sledeće nededlje imaćemo sastanak novog kosovskog premijera i starog predsednika Srbije. Šta će to značiti, novi početak, početak starog dijaloga, ili samo njegov nastavak, ostaje da vidimo. Ipak se u toku godine mnogo toga promenilo u Briselu, Vašingtonu, što se tiče vlasti“, napomenuo je Paljokaj.
Iako je nakon imenovanja Miroslava Lajčaka za specijalonog predstavnika za dijalog Beograda i Prištine bilo nagoveštaja da će pregovori biti završeni u roku od par meseci, to se nije desilo.
„Ukoliko se dijalog nastavi ovakvom dinamikom, biće završen za nekih deset godina“, rekao je Paljokaj.
„Kosovski stručnjaci“, kako je kazao Paljokaj, „očekuju mnogo od Vlade Kosova u pogledu nastavka dijaloga“.
„Ipak, stručnjaci ne znaju kakav će stav imati Kurti oko tema tokom dijaloga. Imaće veliki izazov zbog stava kojim je gradio imidž. Oni su evoluirali oko te ideje. Što se dijaloga tiče, Samoopredeljenje nije protiv dijaloga, već načina na koji se vodi“, smatra Paljokaj.
On očekuje da će premijer Kosova Aljbin Kurti tražiti od predsednika Srbije Aleksandar Vučića da se „suoči sa prošlošću“, odnosno da glavna tema bude sudbina nestalih i kidnapovanih.
„EU zna da ako Srbija ima volju može da pronađe masovne grobnice, a ne da čeka snimke SAD-a. Srbija nije iskrena kada kaže da će biti konstruktivna po pitanju pronalaženja nestalih. Kosovo nema takve kapacitete da može satelitskim snimicima znati gde su grobnice... Takođe, će biti obaveza Kosova da se sprovede istaga u pronalaženju nestalih, jer svaka žrtva je žrtva, bez obzira na nacionalnost“, kazao je on.
„Pritisak da Srbija prizna Kosovo ne postoji. Kada bi pritisak postojao, Vučić o tome ne bri pričao.
Vučić je pročitana knjiga“, tvrdi Paljokaj koji nije optimističan po pitanju dijaloga, i postizanja sveobuhvatnog sporazuma.
„EU nema šta novo da ponudi Kosovu i Srbiji. Da je Srbija 2008. godine priznala Kosovo, ona bi već bila članica EU. Ako sada prizna, biće joj potrebno deset godina da to postane. EU nema šta da ponudi ni Kosovu, jer sve što je ponudila nije ostvarila, kao što je vizna liberalizacija, za koju su svi kriterijumi ispunjeni“, rekao je Paljokaj.
Ni jednoj, ni drugoj strani nije u interesu da odstane od dijaloga.
Specijalni predstavnik EU za dijalog Beograda i Prištine nedavno je boravio na Kosovu. Tom prilikom je izjavio da Vašingtonski sporazum „ne znači ništa“ i da jedino EU ima međunarodni legitimitet u dijalogu.
Paljokaj smatra da je izjava Lajčaka logična jer EU nema ništa sa tim sporazumom.
„Ali prema SAD, Kosovo i Srbija su preuzele određene obaveze. Ono što je EU sporno je ambasada Kosova u Jerusalimu. Pomirili su se sa time da Kosovo ne može natrag. Kosovska ambasada u Izraelu će biti gde je i Američka ambasada, ali će Srbija zbog toga profitirati. EU nije sretna što su preuzete obaveze prema Izraelu koje nisu u skladu sa stavom EU da će se rešenje tražiti na Bliskom istoku, kroz opciju dveju država sa Jerusalimom kao glavnim gradom. EU ne može reći da je rešenje odnosa Kosova i Srbije kroz formulu dveju država. Da Palestina treba biti država, slažu se svi u EU, što nije slučaj sa Kosovom. Ne mora to značiti ništa loše, jer su kroz zajedničku posetu Lajčak i Plamer dokazali da imaju isti stav i da će zajedno raditi na tome“, zaključio je Paljokaj.
Predavanje „U susret dijalogu u Briselu, šta se promenilo i kako dalje“ organizovala je NVO Forum za razvoj i multietničku saradnju (FDMC) uz podršku Kosovske fondacije za otvoreno društvo (KFOS).