Lider Progresivno demokratske stranke Nenad Rašić smatra da Srpska lista svoje privremeno odustajanje od kampanje pokušava da nametne i ostalim srpskim partijama koje su prijavile učešće na izborima.
„Bojkot kao forma bi trebalo da ima neki cilj, ja cilj ovog bojkota ne vidim“. Trenutno bojkot kampanje ne donosi ništa dobro, jer kada ste u bojkotu onda ste van događaja, ali mi smo spremni da razmotrimo i tu činjenicu... Ukoliko vidimo da se krše osnovna prava srpske zajednice ili kandidata za poslanike i mi ćemo reagovati na takav način“, rekao je on.
Sličnog mišljenja je i kandidat na listi za poslanika u kosovskoj skupštini iz Pokreta za demokratski prosperitet Mihailo Šćepanović.
“Prava stvar u ovakvim situacijama nije bojkot, nego suprotno. Ne bojkot, nego poziv da što više Srba izađe na izbore, da što više Srba uđe u parlament, a onda ćemo kroz insitucije moći da podnesemo tužbe ustavnom sudu i vidimo da li je CIK pravilno protumačio ustav. Bojkot je nagora stvar koja je mogla da se desi. Najbolje je izaći na izbore“.
Govoreći o izlaznosti birača na glasanje i eventualnim pritiscima, Šćepanović je rekao da su Srbi pred izbore pod stalnim strahom da, ukoliko ne glasaju za one koji su trenutno na vlasti, da će ostati bez posla.
„Narod boluje od upale džepova, jer nema para i nema posla. Ni ona prethodna vlast, ni ova sadašnja, za više od 4 godine nije uspela da napravi nijedan pogon sa dva zaposlena i da ljudi žive od svoga rada. Jedino zapošljavanje je u državnim institucijama, bilo srpskim ili kosovskim, a tu ste u stvari rob – podanik ljudi od kojih zavisite, znači da ne možete da imate svoj uticaj zato što jednostavno morate da radite kako vam se naredi. Tu je problem. Mi zato pokušavamo da probijemo taj led kod ljudi, da ih ubedimo da su izbori stvar dobre volje, a ne zatvor, da gradonačelnici nisu upravnici zatvora i da oni mogu da iskažu svoje mišljenje, da nisu robijaši već da mogu da glasaju onako kako žele, bez obzira na mesto na kom se nalaze u tim institucijama“, rekao je Šćepanović.
Rašić i Šćepanović se slažu u oceni da zvanični Beograd menja svoju politiku prema Kosovu i da mu ovaj deo teritorije više nije u fokusu.
„Kosovo nije u fokusu Srbije i to je očigledno, mogli ste to da vidite i u ekspozeu premijera Vučića gde mu je Kosovo bilo u jednoj dužoj prosto proširenoj rečenici ili u jednom pasusu. Drugo, više ne postoji ni ministar bez portfelja za Kosovo, a treće je to što je Đurić imenovan pre dva-tri dana, tako kasno pred izbore, pa neće moći ni da utiče na unutrašnje odnose srpske zajednice. Sve to govori da će se strategija povlačenja instuticija Beograda prema Kosovu ostvariti“.
U odnosima Srbije prema Kosovu nema poboljšanja, već se ide nizbrdo, smatra Mihailo Šćepanović, dodajući da potezi Beograda pokazuju da „diže ruke“ od Kosova.
„Imali smo Ministarstvo za Kosovo i Metohiju, pa ministra bez portfelja za KiM, sada imamo šefa Kancelarije za Kosovo i Metohiju, verovatno ćemo na sledećim izborima dobiti šefa šaltera za Kosovo i Metohiju i na kraju će se šalter ugasiti“.
Prema njegovim rečima, najveći problem za osamostaljivanje Srba na Kosovu jeste institucionalna i finansijska veza za Beograd.
„Dao Bog da tako uvek bude, ali ja sam ubeđen da će toga biti sve manje i manje. Zbog egzistencije svojih porodica i nemogućnosti da nađu bolji posao, ljudi žive od te crkavice od 200-300 evra i to im je neka sigurnost za budućnost, dok se nešto ne promeni. Onaj ko bi hteo nešto da kaže ne sme, da ne bi izgubio posao“, zaključuje Šćepanović.