Piše o ljubavi, o veri. O svemu što je jedna dvadesetogodišnja žena mogla da iskusi. O patnji. Piše pozivajući. Vapeći. Čisto. Bez obzira prema širem kontekstu. Piše iz sebe, iz svog malog bola. O neispunjenim željama. Onako naivno, neispečeno, ali obećavajuće. Kao čovek koji veruje da se jednom voli, Tanja je mlada žena koja ljubav tek upoznaje. Blaga je. Pitka. Nežna i možda potpuno primerena prosečnoj dvadesetogodišnjoj publici. Još uvek…
Kaže da je stomatologiju upisala iz krajnje praktičnih razloga – da bi mogla da se zaposli, jer književnost ne pruža perspektivu. Zubi jezik grizu. Jezik zube nikada.
Tanja Radivojević, rođena 2001. godine u Smederevskoj Palanci, članica je književnog kluba "21" iz Smederevske Palanke, SKOR-a iz Novog Sada i počasni član književnog udruženja "Stojan Živadinović" iz Sokobanje. Objavila je tri knjige: romane "Moj put u snove" (2017) i "Trinaest noći bez sna" (2019), te zbirku pesama "Zima" (2018). Ove godine u februaru dobila je književnu nagradu za "Najoriginalniju" ljubavnu pjesmu u Mrkonjić Gradu (Bosna i Hercegovina).