Promocija knjige „Sveti kralj Milutin i manastir Gračanica“ u Domu kulture počela je minutom čutanja za stradale u tragediji u OŠ "Vladislav Ribnikar" u Beogradu.
Knjiga „Sveti kralj Milutin i manastir Gračanica“ se sastoji iz četiri dela. Na početku se govori o srednjovekovnoj srpskoj istoriji i značaju loze Nemanjića.
„Prvi deo govori o crkvenom zadužbinarstvu, drugi deo govori o stanju u srpskoj crkvi od devetog veka do vremena primanja hrišćanstva za vreme velikog vizantijskog cara Vasilija 867. godine. Naravno, ono što je prekretnica, predstavljeno je ličnošću Rastka Nemanjića, u narodu poznatijeg kao Sveti Sava, kao rodonačelnika srpske duhovnosti. Sa druge strane, imamo njegovog oca Stefana Nemanju, u monaštvu poznatijeg kao Sveti Simeon. Upravo su ti odnosi sina i oca izrodili temelje srpske države“, rekao je autor knjige Rade Bulajić.
Loza Nemanjića je izrodila, prema njegovim navodima, ključnu ličnost - Sveti kralj Milutin je vladao od 1282. do 1321. godine.
„Poenta hrišćanske istoriografije je da ona počinje sa ličnošću Gospoda Boga i spaja našeg Isusa Hrista od trenutka rađanja crkve, a završava se i svoje ishodište ima u carstvu Božijem. Ličnost koja u Sofiji danas svedoći o tome da su netvarne božanske energije prisutne i da Bog zaista deluje jeste i ktitor manastira Gračanice Sveti kralj Milutin“, kazao je on.
Autor knjige je naveo da je Sveti kralj Milutin „na prvom mestu Hristov“, a da je, na drugom mestu „on srpskog roda“.
„Njegove zadužbine, a prvenstveno manastir Gračanica, su svedočanstvo našeg trajanja na jednom prostoru. Sveti kralj Milutin je širio srpsku državu u skladu sa njegovim stanovništvom i njegovim potrebama. Na prvom mestu je imao Hrista, jer ko smo mi i šta smo mi ako nam na prvom mestu nije Hristos“, rekao je Bulajić.
Posebnosti gračaničkog manastira
Manastir Uspenja Presvete Bogorodice u Gračanici zauzima posebno mesto u zadužbinarstvu kralja Milutina, ali i u istoriji srpske srednjovekovne umetnosti. Po svom arhitektonskom rešenju, živopisu i kompoziciji je jedan od najreprezentativnijih spomenika kulture srpskog srednjeg veka.
„Manastir Gračanica je kroz vekove svedok i pečak srpskog postojanja na Kosovu“, naveo je asistent na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu „Sveti Vasilije Ostroški“ Univerziteta u Istočnom Sarajevu Nikola Spajić.
„Ova knjiga u svoja četiri poglavlja pre svega polazi od istorijskog narativa i pruža se sve do ikonografije i značaja arhitekture manastira, samoga kompleksa i crkve koja je posvećena Presvetoj Bogorodici. Knjiga daje uvid u srednjevekovno crkveno - stilsku umetnost koja je za nas značajna, kako kroz vekove, tako i danas“, dodao je on.
Srednjevekovni manastir Gračanica počiva na starijim Bogorodičinim crkvama iz 13. veka.
„Crkva je prvo bila posvećena prazniku Blagovesti. Prvenstveno imamo značaj praznovanja majke Božije u srednjem veku kod Srba koji je i danas ostao jak. Kasnije je crkva to preimenovana prilikom obnove i posvećena je Uspenju Presvete Bogorodice (Velikoj Gospojini)“, objasnio je Spajić.
Prema njegovim navodima, slikarske kompozicije u naosu manastira su posvećene životu Isusa Hrista.
„Ikonografija u svom narativu kroz slike čuva, prikazuje i ostavlja istoriju za buduđa pokolenja. Sve ono što je naslikano i ostalo iz tog perioda, danas ni jedna iskrivljena istorija ne može da pobije. Ono što je značajno jesu scene stradanja Isusa Hrista koje se pojavljuju u samoj crkvi, a nasuprot tih stradanja se nalazi freska Uspenja Presvete Bogorodice“, kazao je on.
Jedna od bitnijih scena koja se prikazuje na freskama u manastiru Gračanica jeste scena strašnoga suda.
„Ispod te scene strašnoga suda, imamo scene ljudskih grehova gde se one u podnožju slikaju jedna pored druge i prikazuju grehove i podsećaju ljude na ono što ih čeka ukoliko ne budu živeli u skladu sa blagodarnim tajnama crkve i ne zadobiju tajnu pokajanja“, zaključio je Spajić.
Knjigu „Sveti kralj Milutin i manastir Gračanica“ autora Radeta Bulajića je objavio Institut za srpsku kulturu u Nikšiću.