Ovo su reči episkopa raško-prizrenskog Teodosija, koji je sinoć u punom amfiteatru Filozofskog fakulteta u Kosovskoj Mitrovici govorio na promociji novog izdanja monografije “Zadužbine Kosova i Metohije - istorijsko, duhovno i kulturno nasleđe srpskog naroda”, a koja je po prvi put predstavljena na ovim prostorima.
Monografija je nastala sa ciljem da se prikaže i sačuva istorijsko, kulturno i duhovno nasleđe srpskog naroda. Knjiga svedoči o upornom nastojanju Srpske pravoslavne crkve da sačuva hrišćansku veru i nasleđe Kosova i Metohije i da očuva duhovnu i materijalnu kulturu ovog prostora.
Na promociji je istaknuto da ovu monografiju treba da poseduje svaka srpska porodica.
Ova monografija je, prema rečima vladike Teodosija, skromni doprinos svemu onome što su nam naši sveti preci ostavili, te smo zato dužni da to ostavljeno predamo u nasleđe budućim pokolenjima.
“Svedočanstva i svedočenja o našim svetinjama, spomenicima, grobljima, ali i brojnim crkvištima u kojima su sada samo ruševine nekadašnjih hramova, dužnost su pre svega svih nas prema Bogu, prema nama samima, a posebno prema budućim generacijama. Zato ova monografija svedoči ne samo o materijalnom blagu koje imamo na ovim prostorima, već pre svega svedoči istinu o živoj crkvi koja postoji i diše kroz liturgijski život, kroz naš pravoslavni duhovni etos koji je u vremenu oblikovao naš nacionalni identitet i čini nas onim što mi i jesmo.”
Vladika poručuje da Kosovo i Metohiju, kao duhovni prostor omeđen srpskim svetinjama, niko ne može da nam oduzme, osim nas samih, ukoliko ga zaboravimo i ako se ponesemo za „šarenilom savremene civilizacije“, koja je, kako kaže, sva zasnovana na materijalizmu i samo zemaljskim vrednostima. Zaborav našeg identiteta, našeg predanja i našeg svetolazarevskog jevanđeljskog opredeljenja, bio bi najveća opasnost za savremenog čoveka - Srbina pravoslavca, jer bi ga uveo u prostor potpunog mraka i duhovne smrti, takođe ukazuje.
„Zato je borba za očuvanje KiM za nas mnogo više od političkih i diplomatskih nastojanja da obezbedimo zaštitu našeg naroda i svetinja, to je pre svega duhovna borba da pobedimo u sebi sve ono što nas odvaja od Boga i samim tim od bližnjih. Gospod nas uči da je ljubav bezuslovna i da treba da volimo čak i neprijatelje svoje, jer često puta oni ne znaju šta rade. Kada bi bili svesni, pokajali bi se i Bogu bi se obratili. Naše svetinje u tom smislu imaju poseban značaj kao mesta, ne samo našeg evharistijskog okupljanja, već i kao mesta svedočenja u kojeg i kakvog Boga verujemo i za kakve duhovne vrednosti mi živimo.“
Episkop Teodosije dodaje da je pomenuta monografija istovremeno i poziv pravoslavnim Srbima da se vrate na svoja ognjišta.
„Živeći ovde zajedno sa svima nama, učestvuju u obnovi naše raspete crkve i otadžbine.“
Novo izdanje monografije na srpskom jeziku sadržajno prati englesko izdanje Zadužbina Кosova i Metohije (The Christian Heritage of Кosovo and Metohija: The Spiritual, Historical, and Aesthetic Heart of the Serbian People, 2014.) i srpsko iz 1987.
Predgovor Patrijarha Pavla, koji je i blagoslovio izdanje, daje knjizi poseban pečat i ovom novom izdanju. Monografija takođe sadrži tekstove srpskih znamenitih istoričara, teologa, publicista, umetnika, i još važnije: istorijska dokumenta i povelje, a potom i razna saopštenja i izveštaje iz prošlosti kao i iz najnovije sadašnjosti kosovsko-metohijske sudbine. U knjizi važno mesto zauzima i Memorandum Svetog Arhijerejskog Sabora o Кosovu i Metohiji.
Knjiga sadrži 1120 stranica, ilustrovana je sa preko 700 kolornih reprodukcija svih važnih istorijskih ličnosti, manastira, crkava, fresaka, ikona i umetničkih dela.
Dejan Ristić, profesor Bogoslovije u Prizrenu kaže da monografija, između ostalog, služi i da osigura trajanje Svetog kosovskog zaveta.
“Nadamo se da će ova knjiga doprineti i da će biti podstrek svima nama, a posebno mlađim generacijama, da produbimo svest. Da budemo svesni vrednosti koju imamo i da nastavimo ne zaboravljajući svoje korene i stalno osvežavajući svoje pamćenje.”
Monografija obuhvata sva ona značajna književna dela velikih srpskih stvaralaca, ali i usmena predanja, počev od srednjeg veka, pa do novijih vremena.
“Svaki veliki narod i narod koji dugo traje ima važnu materijalnu kulturu i nasleđe, ali jedan narod ne bi bio veliki narod u teškim uslovima da nije imao i duhovno nasleđe, i da u najtežim trenucima kad se ginulo, da se tada i pevalo i stvaralo i da je upravo književno stvaralaštvo i narodno i umetničko… bilo ono skrovište u kojoj se narod krio onda kad je na delu bila ona Njegoševa ‘da je iđe brata u svijetu da požali ka’ da bi pomoga’”, kaže redovni profesor Filozofskog fakulteta, Valentina Pitulić.
Zadužbine Kosova i Metohije su galerija, biblioteka, arhiv, izvor, svedočanstvo, knjiga emocija i intime jednog naroda i njegovog nesigurnog i mučnog puta kroz duhovnost, kulturu i nacionalna pregnuća, smatra Živojin Rakočević, književnik i novinar.
“Zadužbine Kosova i Metohije nisu knjiga, Zadužbine su biblioteka, to je katalog za sve što je važno o Kosovu napisano, to je deo suštine tih knjiga, pisama, pesama, priča i putopisa. Ova biblioteka nam brani da ne osvanemo na svom grobu u tuđini”, poručuje Rakočevič i dodaje da je ova monografija naša savest i slika odnosa prema sebi i drugima.
“Ova knjiga danas od svih brani ono što je nemoćno i poniženo na KiM. Ako je dobro što smo uradili na KiM - naš savez sa Bogom, danas su Zadužbine i ova knjiga naš savez sa Kosovom.”
Kosovskim i duhovnim pesmama, događaj su upotpunili učenici Bogoslovije u Prizrenu.
Organizatori događaja su Eparhija raško-prizrenska i kosovsko-metohijska, Filozofski fakultet i Studentski centar Priština, Kosovska Mitrovica.