Reditelj je, radeći na komadu, odlučio da originalno „Sumnjivo lice“ pretvori u „SumLJivo lice“. Upitan zašto, odgovorio je:
„Slušajući ovde različite dijalekte čujemo dosta padeških promena. Vokativ i instrumental su na jugu Srbije, na Kosovu i Metohiji problematični, ali ovo nema nikakve veze sa padežima. Dakle, ja potičem iz Valjeva, a mi svi u Valjevu govorimo prekLJuče, sa lj. To je nešto što je nama svima u mentalitetu. Ljudi greše i nesvesni su svojih grešaka kada izgovaraju neke reči apsolutno pogrešno, što je donekle i oda sopstvenom neobrazovanju, kakvi su zapravo i Nušićevi likovi. Budući da nismo radili originalno Nušićevo ’Sumnjivo lice’, nego smo ga i dopisivali i menjali, smatram da je to poštovanje prema Branislavu Nušiću i prema publici, da ne kažemo - ovo je ’Sumnjivo lice’ Branislava Nušića. Ne, ovo je po Branislavu Nušiću, ali jedna nova predstava koja se zove ’SumLJivo lice’, a nama je to i duhovito zato što glavni junak često greši, mnoge reči ne izgovara kako treba. Eto, isključivo iz tog razloga“, objasnio je Nešković.
Predstava je uobličena na osnovu rediteljevog poimanja života ljudi u rubnim oblastima zemlje.
„U pitanju je moja neka vizija kako ljudi na marginama zaista žive, kako ljudi na marginama kada dobiju kontakt sa vlašću, a jako su daleko od nje, kako obično iz njih izađe ono najgore. To najgore često u nama proizvodi jedan ogroman humor, a njima jednostavno ništa nije smešno. Oni jedino ‘igraju’ sopstvene probleme, emotivne i lične sa kojima se susreću, jer žanr živi u glavi ledaoca, nikako na sceni. Na to sam najviše ponosan, na tu ozbiljnost kojom su svi pristupili ovoj temi ne bi li bila ovoliko duhovita. Hvala svima koji su tamo iza scene, svi zajedno smo podjednako bitni bili u pravljenju ovog novog čitanja ’Sumnjivog lica’ koje je već jako poznato svima, to je i lektira u osnovnoj školi. A i to malo problematizuje ova predstava - zašto nam nešto što je lektira u osnovnoj školi nikako ne dolazi, ne dopire do mozga, osim kroz humor“, kazao je on.
Milan Nešković je i na konferenciji za medije organizovanoj dan pred premijeru „SumLJivog lica“ u Gračanici naglasio da je iznenađen kvalitetom saradnje sa ekipom Narodnog pozorišta u Prištini.
„Ja bih, pre svega, da se zahvalim upravniku i da kažem nešto što je obično floskula, ali ovaj put zaista nije. Uvek se na konferecijama za štampu zahvaljuju reditelj glumcima i glumci reditelju. Pričaju kako je bila divna saradnja, a to često nije tako. Nego je to naša pristojnost, ovaj put u ovom procesu to je zaista istina i ja sam jako srećan što sam radio sa možda najdivnijom grupom ljudi sa kojima sam do sada u karijeri radio, a nije ni mala ta karijera, što se vidi po mojoj glavi. Tako da, retko kada sam sreo ovakvu grupu autorističnih, dobrih ljudi posvećenih svom poslu i hvala im na svemu što rade za pozorište ovde i hvala celoj upravi i organizaciji Narodnog pozorišta u Prištini koja me je pozitivno iznenadila svojim kapacitetima i svojom željom da pozorište bude bolja institucija. Generalno, taj njihov altruizam čini i ovu predstavu 50% boljom nego što ona zaista jeste“, rekao je on.
Nakon gračaničke premijere Nešković je, po sopstvenom priznanju, bio „vrlo emotivan“.
„Zaista sam jako emotivan, pre svega zato što sam prvi put na Kosovu i Metohiji i zato što prvi put radim u ovom pozorišu. Radili smo dugo i pripremali predstavu u Beogradu, pa smo došli ovde pre osam dana.
Iznenađujuće je, hvala i ovoj divnoj publici na toj interakciji. Veliko hvala svim ovim divnim glumcima, celoj upravi, svim ljudima iza scene koji pomažu i bez kojih ne bi moglo da bude ove predstave. U ovoj predstavi učestvuje oko tridesetak ljudi, a vi vidite samo osam glumaca. Oni svi zaslužuju ogromne pohvale. Na moje veliko zadovoljstvo i večerašnja premijera je protekla, ja se nadam, predivno, rekao bih to po aplauzima i po reakcijama publike“, zaključio je reditelj i gost NPP-a iz Valjeva.
Prva repriza predstave „SumLJivo lice“ je dan nakon gračaničke premijere izvedena sa jednakim uspehom u Zubinom Potoku.
NPP će najmlađe ljubitelje pozorišta u Gračanici i okolini uskoro obradovati premijerom komada „Zvonar Bogorodičine crkve”, po delu Viktora Igoa u režiji Dejana Cicmilovića, a u saradnji sa Fakultetom Umetnosti Univerziteta u Prištini. Nakon pretpremijere i premijere u Gračanici početkom druge polovine februara, uslediće i prva repriza u Leposaviću.
Posle igranja repertoarskih predstava „Placebo“ i „Ribarske svađe“ u Beogradu krajem ovog meseca, ansambl NPP-a će Goldonijev tekst u režiji Milana Karadžića izvesti 8. marta u Herceg Novom.