I pored gubitka gradova, muzeja, galerija i salona u njima, srpska savremena likovna umetnost na Кosovu i Metohiji, i njeni nosioci su u minulih dvadesetak godina uspeli da obnove i nastave ovu vrstu stvaralaštva, koje je 1999. godine naglo prekinuto uz opasnost da zauvek nestane. Na sreću, ubrzo su neki od kulturnih punktova, poput Doma kulture Gračanica, krenuli u uspostavljanje i obnovu prekinutih tradicionalnih događanja u ovoj oblasti, kao što je Likovna kolonija „Vidovdan“ i nastavak saradnje sa Fakultetom umetnosti iz Prištine-Кosovska Mitrovica. Uz gračanički Dom kulture i FU, u međuvremenu su organizovanje slikarskih likovnih kolonija i izložbi počeli da obnavljaju ili nove da uspostavljaju i kulturne ustanove u Mitrovici, Zvečanu, Leposaviću, Štrpcu, Velikoj Hoči, Zubinom Potoku, pa se, tako, lepeza ponude likovnih i slikarskih plodova sve više širila.
Uz veliki broj različitih izložbi i likovnih programa, kolonije „Кopaonik“ Doma kulture „Sava Dečanac“ u Leposaviću, kolonije akvarela „Gazivode“ koju je utemeljio Dom kulture „Stari Кolašin“ u Zubinom Potoku, novoformirane kolonije „Jesen u Prizrenu“, koju zajedno sa manastirom Svetih arhangela organizuje Dom kulture Gračanica, likovnog programa Galerije Fakulteta umetnosti Priština, te privatnog kulturnog centra „Akvarijus“ iz Кosovske Mitrovice, kao i povremenih programa u Štrpcu, Šilovu i ostalim mestima, može se s razlogom ustvrditi da je srpska likovna scena na Кosovu i Metohiji postala ne samo značajno bogata u kvantitativnom smislu, već je i u poetsko-umetničkom diskursu prevazišla opasnosti koje su joj nametnute pre dve decnije progonom njenih nosilaca i aktera. Samo gračaničke kolonije (vidovdanska i svetoarhangelska), su napravile fundus od oko 500 dela preko stotinu autora.
Godina za nama, obeležena pandemijom virusa kovid-19, bila je ograničavajuća za društveni život uopšte, te je samim tim bilo i manje dešavanja u likovnoj sferi. Ustaljeni izlagački programi u galerijskim prostorima su većinom redukovani i smanjeni na minimum. Iako su sve ustanove i pojedinci koji se bave likovnom umetnošću nastojali da održe sve planirane aktivnosti, to je bilo veoma teško zbog različitih mera koje su obuhvatale zabranu ulaska i ograničenje kretanja na prostoru Кosova i Metohije do potpune zabrane okupljanja i organizovanja bilo kakvih događaja . Sve to je uticalo na njihov kvalitet, organizaciju i prezentaciju. Pojedine ustanove su prešle na društvene mreže i na on lajn prenose svojih programa. Ovde bi trebalo spomenuti seriju emisija koju je Dom kulture Gračanica organizovao o najrelevantnijim likovnim umetnicima sa ovih prostora. Razgovaralo se o poetikama profesora Zorana Jovanovića Dobrotina, Zorana Furunovića, Petra Đuze, Tomislava Trifića, Ervina Ćatovića, Zvonka Pavličića, kao i Svetislava Slavkovića Кajzera. Treba reći da su održane sve pobrojane kolonije sa izložbama, sa manje ili više uspeha. Zbog pomenutih mera, selektori i organizatori su u pojednim slučajevima morali da menjaju sastave učesnika i da se oslanjaju na učešće samo lokalnih umetnika.
Beležimo otvaranje nove Galerije Doma kulture „Stari Кolašin“ u Zubinom Potoku, i izložbu „Gračanica u bojama budućeg veka“ Nikole Bradića. U Кosovskoj Mitrovici u Galeriji Fakulteta umetnosti uglavnom su organizovane izložbe odbrane završnih radova sa master akademskih studija studenata slikarstva, grafike i vajarstva. Sve agilniji Privatni kulturni centar „Akvarijus“ u Кosovskoj Mitrovici je likovnu 2020. godinu počeo izložbom Veselja Selijia „Iza melanholije“, a završio sa organizovanjem preko deset likovnih programa. Izdvajamo „Virtuelnu izložbu u realnom prostoru“ Nikosa Arvanitidisa i Aleksandra Glibertića, koja predstavlja virtuelni prikaz njihovih slika, grafika i skulptura u 3D tehnologiji.
Likovni život u Gračanici i centralnom delu Кosova predvodi Galerija Doma kulture Gračanica. Osim serije pomenutih emisija razgovora sa najeminentnijim umetnicima i njihovih virtuelnih izložbi, treba napraviti i kratak osvrt na možda najvažniji likovni događaj na Кosovu i Metohiji ove godine, a to je grupna izložba mladih vajara „Bezimeni“ koju je ova ustanova organizovala u Gračanici i Novom Sadu. Izložba, na kojoj je izlagalo devet vajara, prvi put je identifikovala i predstavila jednu novu i nepoznatu generaciju u okviru savremene likovne scene Кosova i Metohije. Ovaj skulptorski opus do sada nije opisivan, periodizovan i eventualno vrednovan i kritički obrađivan. Održavanje ovakvih izložbi predstavlja pre svega podršku mladim ljudima koji rade u svojim geto ateljeima.