Za pripremu predstave o bračnom paru Milošević koja je premijrno prikazana u utorak u Gračanici korišćeni su zvanični dokumenti, transkripti razgovora i snimci objavljeni na Jutjubu. To, prema rečima autorskog tima Todorović-Bogavac govori o tome koliko je predstava istinita.
Na kritike da je predstava „obična politička sprdnja“, Todorović odgovara potvrdno.
„Jeste politička sprdnja jer su svi govori koji su se čuli sa scene mahom transkripti i mahom reči bivšeg predsednika Slobodana Miloševića i njegove supruge Mirjane Marković. Sve ono što čujete kao sprdnju sa scene znajte da su prenešeni njihove sprdnje sa nama i u tome je suština demaskiranja te patologije“, kaže Todorović.
Osnovno polazište ta pisanje scenarija za predstavu su bili zvanični dokumenti, kaže dramaturškinja Jelena Bogavac. Istovremeno smatra da su potpuno apsurdna pitanja javnosti „zbog čega se bavi tematikom devedesetih“.
„To je meni jedno od najnelogičnijih pitanja. To je kao da me neko pita zašto se Jelena baviš svojim životom?“, kaže Bogavčeva.
„Ovaj komad svojim krajem sudi Miloševiću šta smo živeli i šta nam se sve desilo i tačka. Sudi svojom sudbinom i svojim problemima koje je živeo i svoju nesreću koju je na kraju prošao“, smatra Nenad Todorović.
Odgovarajući na kritike svojih albanskih kolega iz Prištine da je predstavom ponovo oživljen Milošević i da je ona „vređanje albanskih žrtava“, Todorović kaže da namera nije bila nikavo promovisanje Miloševićeve politike.
“Pokušavati da se dopre do empatije prema Miloševiću na sceni to je danas zaista mizerno a tražiti i promovisati njegovu politiku i biti empatičan prema njemu na sceni je presmešno. O tome neka se snimaju filmovi, a vidim da dobro ide i Albancima sa Ademom Jašarijem, baš kao i Hrvatima sa Gotovinom tako da ne znam što se „vataju“ za nas“, pita se reditelj predstave.
Govoreći o najavama snimanja filma o Ademu Jašariju, Todorović kaže da će Albanci na taj način probati da se sukobe sa sopstvenom prošlošću i da sebi kažu „ grešili smo i mi“.
Autorka komada o Miloševićima smatra da će predstava doživeti svoj pozoršni uspeh tek nakon što se slegne sva prašina koju su mediji podigli oko nje.
„Sad kad se vidi da ona nije nešto opasno videće se da je ona i nešto jako dobro i ja jedva čekam da ona u pozoršnom smislu izdominira u svojoj lepoti i pokaže u punoj ozbiljnosti veliku količinu umetničke energije i rada koji smo u nju uložili“.
Todorović smatra da je izuzetno važno raditi predstave poput ove koja je izazvala ogromnu medijsku pažnju.
„Mislim da je to životno pitanje, jer ako čovek ne posegne za umetnošću iz sopstvenog pakla, sopstvenih poraza, sopstvenih bruka onda mislim da će se to videti kao laž“.
I Bogavčeva smatra takođe da je važno baviti se temom Milošević u pozorištu. Ona smatra da je posebno važno da je ova predstava premijerno izvedena u Gračanici.
„Zato što je duplo vezano, zato što je zaista Miloševićeva politička biografija apsolutno vezana za Kosovo i početkom i svojim krajem a naša biografija jako vezana i umetnički i civilno za njegovu biografiju i tu je ta logika“.
Todorović i Bogavčeva se slažu da je Milošević bio tragični junak i da je to najbolje prikazano u ovoj predstavi koja istovremeno pokazuje koliko „smo i mi sami tragični“. Ipak Todorović smatra da je od svih predstednika republika bivše Jugoslavije jedino Milošević „platio cenu“, dok su ostali za svoja dela bili nagrađeni.
„Platio je cenu koju je zaslužio, mi to ne krijemo, ali šta je sa ovim drugim dragim prijateljima?“, pita na kraju Todorović.