Napad se dogodio u prepodnevnim časovima, 12. maja 1998. god. Policijskoj patroli koja je obilazila sela Ratkovac, sa dve srpske porodice, i Bratotin u kojem je živelo pedesetakak Srba, pripadnici OVK su preprečili put i otvorili vatru na njih.
U pomoć svojim kolegama su priskočili policajci iz orahovačke policije, kao i specijalne jedinice policije iz Prizrena i Đakovice. Borbe su se vodile od deset časova pre podne do kasno uveče kada je blokada probijena, a srpsko stanovništvo iz sela Bratotina je sat pre ponoći evakuisano u Veliku Hoču.
Sa sobom su tada poneli samo najosnovnije stvari koje su natovarili na svoje traktore. Od tada do današnjega dana u ovo selo se niko od Srba nije vratio, njihovi domovi su razoreni, bunari zatrpani, a voćnjaci posečeni.
Aleksandar Micić - Acko je prva od 86 žrtava albanskih ekstremista u orahovačkom kraju u periodu od 1998. do 2000. godine. Rođen je 1969. godine u Velikoj Hoči, a od 1990. je radio u MUP-u Repubike Srbije. Iza sebe je ostavio trogodišnju ćerku Tamaru i suprugu Vesnu u poodmakloj trudnoći. Sin koji se rodio posle očeve smrti nosi očevo ime – Aleksandar.
Saša Đuričić je posle operacije ostao bez jedne noge, a Mile Zakić bez ruke. Siniša Grković je zadobio povrede oka, Radoš Šoškić je zadobio prostrelnu ranu u predelu kolena.
Fotografiju Aleksandra Micića je u Moskvi 9. maja u povorci Besmrtnog puka nosila Pavlina Radovanović iz Orahovca sa još dve fotografije heroja iz Orahovca i Velike Hoče: Aleksandra Majmarevića i Dejana Večevića.