Doktorka Rakočević (47) preminula je 7. januara od posledica kovida-19 u KBC "Dr Dragiša Mišović" u Beogradu.
Poslednju poštu dr Rakočević odali su porodica i prijatelji na liturgiji i opelu koju je služio vladika raško-prizrenski Teodosije, uz sasluženje oca Mihaila, igumana manastira Svetih Arhangela i paroha crkve Pokrova Presvete Bogorodice u Babinom Mostu, Aleksandra Našpalića.
"Svi smo svedoci njene nesebične ljubavi. Kao majka i kao supruga, ali i kao sestra u Hristu tu ljubav je pokazivala. Nije mislila o sebi i svom zdravlju, koliko je mislila o zdravlju dece za koju je bila zadužena da brine. Isto tako o dobru i o zdravlju svojih bližnjih, poništavajući tako sebe. Tom žrtvom i ljubavlju ona je našla sebe, ne u ovom zemaljskom vremenom životu koliko u večnom", kazao je vladika Teodosije.
Vladika je podsetio da je dr Sonja Rakočević često sa svojom porodicom boravila u Manastiru Svetog Dimitrija u Sušici, te da je govorila da je "ovo mesto pravi raj". "Ne sluteći da će upravo ovo mesto i ova zemlja kosovsko-metohijska i osveštana zemlja ovog manastira primiti njeno telo, da će ova zemlja biti majka telu njenom, a da će Gospod uzeti njenu dušu u večna nebeska naselja, tamo gde obitavaju pravednici i oni koji su služili Bogu", istakao je vladika u svojoj besedi.
Emotivnim govorom se od svoje supruge oprostio Živojin Rakočević, književnik i novinar. Podsetio je na njihovo upoznavanje tokom studentskih protesta u Prištini krajem 90-ih, venčanja u crkvi Svetog Nikole u tom gradu, prvog u ovom hramu nakon ratnih sukoba, ali i drugih uspomena iz njihovog zajedničkog života i borbe za slobodu.
"Sonja i ja smo sanjali slobodno Kosovo. Sonja svojim trpljenjem kako samo kosovski Srbi znaju da trpe. I svojim čekanjem kako jedino kosovski Srbi umeju da čekaju. Bio sam siguran da ćemo nas dvoje dočekati slobodu, a sada shvatam da je ona otišla u večnu slobodu, a da ću se ja još potucati po ovoj zemaljskoj slobodi i da će se moji Simonida, moj Dimitrije i moji braća i kumovi boriti za tu trunku dostojanstva i ljudske slobode".
Opraštajući se od svoje supruge, Rakočević je kazivao stihove njene omiljene pesme, da bi na kraju završio stihom Konstantina Simonova - "Čekaj me, i ja ću sigurno doći".
Pored supruga Živojina, doktorka Sonja je iza sebe ostavila sina Dimitrija i ćerku Simonidu, ali i brojnu decu koju je lečila na centralnom Kosovu, kao i mališane sa Gore, Štrpca iz Kosovskog Pomoravlja.
Godinama je bila deo lekarske organizacije "Sveti Jovan Milostivi" sa kojom je obilazila i lečila stare i bolesne u izolovanim sredinama na Kosovu, kao i saradnik italijanske organizacije "Prijatelji Dečana" (Amici di Decani) putem koje je slala mališane iz srpskih sredina na lečenje u Italiju.
Preminula je na Božić, a sahranjena na praznik Svetog Stefana.
Komemorativni skup povodom smrti dr Sonje Rakočević odžaće se u ponedeljak 11. januara u Domu kulture Gračanica.