Organizovani napad na Srbe, nihovu imovinu i verske objekte od strane većinskog albanskog naroda počeo je nakon objavljivanja lažne vesti Radio-televizije Kosova (RTK) da su Srbi odgovorni za utapanje albanskih dečaka u Ibru, kod sela Čabar.
U prepodnevnim časovima 17. marta 2004. godine nasilje je počelo u Kosovskoj Mitrovici.
U Čaglavici su se toga dana okupili meštani i srednjoškolci na protestu povodom ranjavanja Jovice Ivića prethodne večeri. Dok su, sa jedne strane, protestovali Srbi, iz pravca Prštine dolazilo je oko 10 hiljada Albanaca spemnih za napad.
Spaljeno je nekoliko srpskih kuća na početku sela, a u pomoć Srbima su pritekli pripadnici KFOR-a pa je na ulazu u naselje došlo do njihovog sukoba i mase Albanaca. Sukob je zavšen kasno uveče, pošto su otpor napadačima pružili i pripadnici američke vojske.
U dva dana nasilja teško su postradali Srbi i njihova imovina i u Kosovu Polju, Obiliću, Lipljanu, metohijskim i selima Kosovskog Pomoravlja. Osknavljeno je ili potpuno uništeno 35 crkava i manastira, a nestalo je ili oštećeno više od deset hiljada vrednih fresaka, ikona, ikonostasa, ali i mnogo drugih crkvenih relikvija.
"Najveći mirnodopski zločin"
"Sedamnaesti mart je najveći mirnodopski zločin posle Drugog svetskog rata", kaže Živojin Rakočević tadašnji glavni i odgovorni urednik Radija Kim.
"Sedamnaesti mart je tako veliki zločin da je pogodio sve nas lično. On se kreće od spaljenog Zlatibora Trajkovića (Kosovo Polje) do spaljenih fresaka Bogorodice Ljeviške u Prizrenu i u tom rasponu vidite da strada celokupni život, ne narod, ne kultura, ne duhovnost, nego sve od jednom. Biblioteke, životinje ljudi, gradovi freske, ikone, ikonostasi, čitava sela zbrisana. Čitava jedna civilizacija, jedna osobenost, jedan identitet je pogođen od ćelije do UNESKO-a", kazao je Rakočević koji je toga dana izveštavao o dešavanjima u Čaglavici.
On napominje da ni posle toliko godina Srbi ne mogu da se oporave od tog zločina.
"Suština 17. marta je da je on bio sistemski zločin u kome su paralelno učestvpvale institucije, masa na ulici i međunarodna zajednica. Taj haos je mogao biti rešen samo reformom institucija, međutim, ništa se od toga nije dogodilo. Institucije su nastavile da rade svoj posao kao da se ništa nije desilo. Nastavili su sa diskriminacijom, etnokratijom. Gotovo zauvek su izbrisali mogućnost povratka u gradove", kazao je on.
Milica Radovanović iz Nove društvene inicijative (NSI) sa severa Kosova kaže da posle martovskog pogroma kosovsko društvo nije naučilo ništa.
"Neko bi očekivao da nakon svega onoga što se desilo 2004. godine, da su kosovsko društvo, zvaničnici i mediji izvukli neku pouku. Međutim, na osnovu dvadesetogodišnjeg iskustva ne čini se da je to slučaj. Mediji na sličan način izveštavaju kao tada, zvaničnici šalju jednako zapaljive poruke. Znamo gde živimo i koliko je komplikovana politička situacija. Ako se u budućnosti desi neki veći incident, niko ne može da se začudi zbog čega se to desilo", kazala je Radovanovićeva u izjavi za RTV Kim.
Obeležavanje godišnjice pogroma
Povodom osamnaeste godišnjice od martovskog pogroma, u manastiru Gračanica biće služen parastos, nakon kojeg će u dvorištu Doma kulture biti položene bele ruže kod instalacije MISSING posveće nestalim i ubijenim licima.
U Domu kulture će potom biti otvorena izložba slika nastalih na likovnoj koloniji "Jesen u Prizrenu", a u nastavku programa predviđena je i akademija na kojoj će učestvovati predstavnici Eparhije raško-prizrenske, direktor Kancelarije za КiM Vlade Republike Srbije Petar Petković, te predstavnici lokalnih samouprava i udruženja porodica nestalih i ubijenih Srba, kao i Ansambl Venac sa vokalnim solistima.
Tokom večeri će u Domu kulture od 20.00 biti prikazan igrani film "Mrak" reditelja Dušana Milića.