Rešetke na prozoru na istočnoj strani crkve su presečene i provalnici su upali u crkvu.
Kosovska policija izvršila je uviđaj, nakon čega je novinarskim ekipama dozvoljen ulazak u portu crkve.
"Juče sam bio na zakazanom ročištu za suđenje jednom maloletniku koji je optužen da je opljačkao crkvu jula meseca 2018. godine. Negde oko 14:00 sati sam došao u parohijski dom, supruga je bila kod kuće sama, završavali smo neke svakodnevne obaveze koje imamo. Jutros sam rano ustao i proverio video nadzor, to radim svakog jutra, to mi je neka navika zbog pljački. Videli smo da neke kamere nisu baš onako podešene, da osmatraju taj deo i onda smo videli da su oborene i kamere u crkvi. To me je podstaklo da siđem odmah, to je negde oko 7:30 bilo, zašao sam krug oko crkve i video da je jedan istočni deo, istočni prozor da je na njemu rešetka posečena ili pokidana, utvrdiće se već kako je došlo do oštećenja. Video sam kroz prozor da je crkva unutra istumbana, ispreturane su neke stvari", rekao je otac Aleksandar.
Ovo je peti put od rata da je crkva obijena.
"Uglavnom su to neke sitne krađe, jer u crkvi ne držim veću količinu novca, ali sada su oštetili više, obili su prozor, pokidali rešetke, vidim da je kandilo oboreno, ikone su dve celivajuće oborene, nadam se da nisu oštećene, jer to za nas ima mnogo veću vrednost", zaključio je sveštenik Aleksandar Našpalić.
"Svima nam je jasno da crkva nije banka i da to nije veliki novac. Svakako, mnogo veća šteta za nas meštane ovde, za sve pravoslavne hrišćane, je taj nematerijalni deo, taj strah. Ako neko provaljuje u crkvu, niko se ne oseća bezbedno ni u svom domu. Previše je slučajnosti u ovom selu poslednje dve godine da bi neko pomislio da je ovo slučajna pljačka. Za 18 meseci pod video nadzorom ovo je treća pljačka, ako to povežemo i sa napadom na našu decu od pre tri nedelje, dobijemo jednu zaokruženu sliku. Očigledno je cilj da mi napustimo naše rodno mesto. Iako vidimo da su izazovi veliki, imamo volju da ostanemo ovde i borićemo sredstvima koja su nam na raspolaganju", rekao je za RTV Kim predesdnik mesnog odbora Babinog Mosta Goran Dančetović.
Stariji žitelji Babinog Mosta poručuju da ne nameravaju da napuštaju selo, dok mladi u ovom mestu ne vide perspektivu, pre svega ekonomsku.
„Ne osećamo se baš bezbedno kada nam obijaju crkvu. Tuku nam omladinu, deca se međusobno tuku, kako da se osećam. Ja sa mojim komšijama ne živim loše, ali dolaze deca sa strane pa se tuku. Prodaje se imovina, pogotovu ona koja se nalazi pored glavnog puta. Planiramo da ostanemo ovde dok možemo“, kazao je Stanislav Milić.
„Za sada nam nije loše ovde, a trzavica je bilo i uvek će biti. Problema u selu je stalno bilo. Mladi nemaju neku perspektivu, da nije Mitrovice bilo bi katastrofa“, rekao je Svetislav Bojković.
„Ne osećam se baš bezbedno. Ne planiram da ostajem ovde, već da idem dalje. Ovde nema posla“, naveo je šesnaestogodišnji Nemanja Mitrović.
U Babinom Mostu trenutno živi oko 800 Srba u 160 porodica i oko 150 Albanaca u 30 porodica.
U ovom selu nadomak Obilića, na meti provalnika su vrlo često i kuće lokalnih Srba. Između ostalih, pljačkane su i porodice Petrović i Vučković.