U napadu na autobus poginulo je 12 Srba, a povređeno njih 43, uglavnom raseljenih, koji su iz Niša putovali na obeležavanje Zadušnica. Do danas niko nije kažnjen za ovaj zločin.
U crkvi Svete Petke u Lapljem Selu, a potom i na grobu poginule Mirjane Dragović služen je parastos.
Jelena, sestra poginule Mirjane, kaže da je i posle davdeset godina sve isto.
“Pregorite u trenutku i onda je sve isto, uvek se vraćate na to. Možda je lakše zaboraviti, ali se ja ne trudim uopšte da zaboravim. Svaki detalj pamtim, miris još uvek pamtim. Mogu da se probudim sa mirisom asfalta, dima, još uvek mi je to negde u podsvesti. Ne želim da zaboravim, iskreno, jer ako bismo mi koji smo nekoga izgubili, koji smo na neki način žrtve, zaboravili, ko bi se onda sećao”, rekla je Jelena Stojanović.
Ona ističe da istragom nisu zadovoljni, jer konačnog rezultata i dalje nema.
“Rekla bih da je kriva međunarodna zajednica, jer je normalno da Albanci neće sami na sebe da preuzmu krivicu i neće nikoga svog da optuže za to. Ali bi pod pritiskom verovatno morali, kao što i svi drugi moraju. Čini se da međunarodna zajednica uopšte ne koristi svoj uticaj kako bi rešila naše slučajeve, ne samo ovaj, već i sve druge”, dodala je Stojanovićeva.
"Bio je ovako sunčan dan, niko nije mogao da nasluti da tako nešto može da se desi. Putovali smo pod pratnjom, konvoji su već uveliko išli. U jednom trenutku sve je nestalo, sve se promenilo, naši životi, životi ljudi koji su izgubili sve u tom autobusu, ali i životi drugih nas koji smo ostali na Kosovu, i šire porodice koje su izgubile svoje najmilije. Jedan trenutak promeni sve, naučimo da živimo sa tim, ali teško je prihvatiti da se ništa nije dogodilo na rasvetljavanju slučaja, bilo je nekih pomaka, ali ništa od toga. Hvala vama (novinari) što činiti da se ne zaboravi ovaj slučaj, može još puno toga da se uradi, da insistirate na pravdi, ali ne samo na procesuiranju ovog slučaja, već šta je tome prethodilo, kako je bilo moguće da se to dogodi pod toliko velikom prtnjom Kfora toga dana", priseća se Gorica Šćepanović.
“Nažalost, pravda i dalje nije dostižna na Kosovu i Metohiji”, kazao je predsednik Opštine Gračanica Srđan Popović.
“Međunarodna zajednica, a ni prištinske institucije ništa ne rade povodm ovog zločina, kao što ne rade ništa ni povodom drugih zločina. Kao što i sami vidite, nećemo da odustanemo od pravde. Naša je obaveza da sve žrtve na KiM ne budu zaboravljene, pravda mora da pobedi, pravda mora da bude zadovoljena. Mislim da neko pokušava da sve zločine na KiM stavi pod tepih”, kazao je Popović, koji je i sam bio u jednom od autobusa.
Nakon pomena u crkvi Svete Petke obratio se i pesnik iz Gračanice Ratko Popović.
“Pravde nema za nas Srbe, ne samo na ovim prostorima, već je tako i u Republici Srpskoj. Stradanje na Kosovu je opomena da mi ovaj datum i žrtve nikada nesmemo zaboraviti, i okupljaćemo se uvek 16. februara. Trebalo bi da još jednom kažemo da je potrebno da mladi budu što više prisutnij ovakvom činu, jer je to opomena za sve nas, jer dobročinstvo naše koje je bilo kroz vekove i borba za opstanak na ovim prostorima jeste svedočanstvo da trajemo, da molimo, i da hoćemo da sa drugima zajednički gradimo bolji život. Iako neki misle da je to nezamislivo. U ovom času ne, ali jednom duh srpski mora da pobedi”, rekao je Ratko Popović.
Najmlađa žrtva ovog zločina koje su Albanci počinili nad Srbima na Kosovu bio je dvogodišnji Danilo Cokić. U napadu su poginuli i Nenad Stojanović, Dragana Vukotić, Lazar Milkić, Snežana Zdravković, Sunčica Pejčić, Njegoš Cokić, Mirjana Dragović, Milinka Kragović, Velja Stakić, Slobodan Stojanović i Živana Tokić.
Jedini osumnjičeni za ovaj napad bio je Albanac Fljorim Ejupi koji je oslobođen usled nedostatka dokaza. Misija Euleks je zatvorila slučaj.
Pomenu su prisustvovali predsednik PO Priština Ljubinko Karadžić i predsednik PO Suva Reka Branimir Stojanović.