Svetlana Danić iz Gračanice je skoro trideset godina trpela nasilje od svoga oca. Ostala je bez krova nad glavom i novca. Trenutno živi u kontejneru.
“Ja od kako znam za sebe, a to je od sedme godine, mi smo bili žrtve moga oca. Meni je stražno žao što je danas moja majka mrtva, a umrla je zahvaljujući mome ocu. Ja samo njega krivim.
Gledala sam torturu nad njom, koliko je tukao, koliko je izbacivao. Nama, deci, je zabranjivao da se viđamo sa njom. Ja sam išla u prvi razred i nisam smela sa majkom stanem i porazgovaram. Ona nigde nije radila ali bi nam kupovala po neku situnicu i ja uzmem, a kada dođem kući dobijem batine od oca. Celog života nam je tako radio, evo i dan danas, ja imam 63 godine i od trospratne kuće sada živim u kontejneru. Prijavljivali smo policiji, ali policija nije ništa mogla”, ispričala je Svetlana u emisiji “Dogovor!?”.
Zbog maltretiranja od strane svoga oca i oduzimanja svih stvari, Svetlana je pokušala samoubistvo. Kaže da je zbog stresa obolela. Razumevanje i podršku društva nije dobila.
“Dok sam imala para i zlato ja sam to prodavala, imala sam i živela sam. Kad sam otišla u Socijalno, oni su me ismevali i nisu poverovali. Ja kažem, pa jel treba da uzmem mikrofon i stanem ispred manastira i ispričam šta mi se desilo da bi mi poverovali. Evo vam papiri, a vi dođite da vidite gde ja živim.”
Strah, ekonomska zavisnost, deca, porodica, okolina, razlozi su što žene koje trpe nasilje ne prijavljuju nasilinika, kaže Ružica Simić, predsednica NVO “Žensko parvo” iz Kosovske Mitrovice. Simićeva, koja u okviru te organizacije ima i Centar za pružanje podrške žrtvama nasilja, kaže da kosovsko društvo nema razumevanja za žrtve.
“Naša zajednica, naša okolina je uvek sklona da krivicu prebaci na žrtvu i zlostavljači su vrlo vešti u tome. Čak i na sudu žrtva teško može nešto da postigne jer nasilnik uglavnom ima moć, a moć je ključ“, kazala je Simićeva.
I Boban Simonović iz Polcijske stanice u Gračanici kaže da okolina negativno utiče na nasilje u porodici.
“Kompletna okolina, od prvih komšija, rođaka. Prvenstveno je problem u tome da ne žele da dolaze, sa savetima da se to ne širi. Nemojte, čuće ovaj, čuće onaj. Pa kada žrtva zatraži pomoć od svojih roditelja, svojih rođaka, ona nema razumevanja kod njih, čak se žrtva optuži da je ona kriva. Zbog toga žrtva ostane prepuštena sama sebi”, kaže on.
Simonović napominje da nasilje ne trpe samo žene već i muškarci, ali da oni ređe prijavljuju nasilje.
“Ima i muškaraca, ali veoma mali broj, to je procentualno oko 1%. Mi smo imali do sada jednu žensku osobu kojoj je određeno policijsko zadržavanje od 48 sati zbog ozbiljnijeg nasilja u porodici, ona je pretukla svoga muža. Greška kod muškaraca je što im je neprijatno da dođu da prijave slučaj, ali je isto problem što ne dođu da razgovaraju sa nama, da nam objasne kakav je njihov problem”, kaže Simonović.
Iako se slaže da su najčešće žrtve nasilja žene, Simonović napominje da je sve veći broj slučajeva u kojma su deca i stari žrtve.
Ružica Simić smatra da je neophodno pružanje utočišta žrtvama nasilja. Najpre u vidu “ženskog servisa”. Takvi servisi su, kaže ona, predviđeni i Istanbulskom konvencijom.
“Istanbulska konvencija kaže da taj servis mora da ima ljude koji su edukovani, koji su senzitivni, koji govore jezik, koji poznaju kulturu i kad žena dođe u taj servis, ona zaista mora da se oseća potpuno bezbedno, da dobije razumevanje, da dobije podršku. To je minimum što ona tu treba da dobije, a mi to nemamo”, kaže Simićeva.
Takođe naglašava neophodnost rada na prevenciji nasilja.
“Preventivni rad znači edukaciju mladih po školama, podizanje svesti svih građana i žena i muškaraca i starih i mladih o fenomenu nasilja u porodici i kažnjivosti takvih dela, jer još uvek populacija ne zna nove zakone. Važno je da znaju koje su posledice takvog ponašanja”.
Predsednica NVO “Žensko parvo” kaže da je prvi znak da žena trpi nasilje krutost i izolovanost.
“Najgore je kad žena ćuti, ta izolacija. Prvi signal da se radi o teškom zlostavljanju je kada vi vidite jednu krutu ženu, koja nema komunikaciju sa prijateljicama, sa drugaricama. Prvo se radi izolacija, a onda žena ćuti o tome. Nemojte da ćutite, nemojte da se stidite što ste žrtva”, poručuje Smićeva i dodaje:
“Ja bih poručila ženama da ne oproste ni jedan šamar. Nema tu popravke. Žena nije objekat, nije on kupio ženu na pijaci, nije ona stvar, ona ima svoje dostojanstvo”, kazala je Ružica Simić.
Boban Simonović, šef Istražne jedinice Policije u Gračanici poručuje žrtvama nasilja da ga prijave. “Da se ne bi ponovio slučaj Gušterice, ja apelujem da ljudi dođu i da razgovaraju sa nama. Prvesnstveni cilj policije je da pomogne porodici”, kaže Simonović.
U Policijskoj stanici u Gračanici ne postoji posebna telefonska linija za prijvaljivanje nasilja, ali Simonović napominje da svaki slučaj može da se prijavi putem broja 192 ili na 038 606 083.
“Svaki građanin, svaka institucija, svaka organizacija, komšija, rođak, prijatelj, dete, svako može da prijavi nasilje. Bitno je da ta informacija dođe do nas”, kaže Simonović.
Leposavić: Uhapšen zbog seksulanog zlostavljanja maloletne osobe
Zbog sumnje da je počinio krivično delo „seksualno zlostavljanje osobe mlađe od 16 godina“ u Leposaviću je juče priveden muškarac, saopštila je Kosovska policija, a prenosi Kossev.
Ovaj muškarac, srpske nacionalnosti, nakon saslušanja, a odlukom tužioca, poslat je u pritvor, dodaje se u saopštenju.
Ostali detalji nisu saopšteni.
Početkom maja u istoj opštini priveden je muškarac (54) koji se sumnjiči da je silovao svoju četrnaestogodišnju kćerku, koja je ostala u drugom stanju.
"Žena ponekad zaslužuje batine, njeno da brine o kući..."
Skoro petina, ili 18,8 odsto, muškaraca u Srbiji smatra da postoje situacije u kojima žena zaslužuje batine.
Njih 11,9 odsto slaže da žena treba da toleriše nasilje kako bi održala porodicu, a čak 40,1 odsto sa tim da je najvažnija uloga žene - da brine o kući i kuva.
To, barem, pokazuju rezultati istraživanja “Images Srbija - Muškarci u Srbiji: promene, otpori i izazovi”, koje je, na reprezentativnom uzorku od 1.060 muškaraca i 540 žena, od 18 do 60 godina, sprovela nevladina organizacija Centar E8, a danas je predstavljeno u Novom Sadu, javlja Tanjug.
Prema ovom istraživanju, jedna četvrtina ispitanih muškaraca priznaje da namerno zastrašuje svoju partnerku, dok su šamari i gađanje predmetima deo jedne petine veza, a uvrede i ponižavanja svakodnevica trećine veza.
Da muškarac treba da ima poslednju reč u porodičnim odlukama, slaže se 34,1 odsto muškaraca.
Rezultati istraživanja pokazali su i da se stavovi muškaraca prema rodnoj ravnopravnosti u određenim segmentima života promenili ka liberalnijm, kao što je briga o deci, dok u drugim segmentima i dalje naginju ka tradicionalnim, kada je u pitanju nasilje nad muškarcima i ženama.
Skoro polovina ispitanika učestvovala je u tučama protiv suparničkih grupa, a 60 odsto mladića dodirivalo je devojke bez njihove saglasnosti ili im dobacivalo seksualne komentare.
Međutim, gotovo 90 odsto muškaraca reklo je da bi volelo da provodi više vremena sa svojom decom, a u porodicama u kojima partneri imaju više obrazovanje podela kućnih poslova je egalitarnija.
Navodi se i da je 80 odsto muškaraca išlo sa svojim partnerkama na kontrole tokom trudnoće, a od toga 30 odsto je išlo na sve kontrole.
Da odgovornost za decu posle razvoda treba da bude podjednaka stav je četiri petine ispitanih muškaraca, a 68,1 odsto muškaraca smatra da su odluke vezane za decu zajednička odgovornost.
Ipak, 49,1 odsto ispitanih muškaraca se slaže da su menjanje pelena i hranjenje dece odgovornost majke.
Ovo je prvo istraživanje ovakvog tipa u Srbiji, a deo je globalnog istraživanja koje je do sada sprovedeno u više od 20 zemalja u svetu.