Od događaja 17, 18. i 19. marta 2004. godine broje se žrtve, lica proterana sa svojih ognjišta, od kojih se većina nije vratila, porušene srpske kuće, zapaljeni verski objekti i spomenici kulture, ali ni nakon gotovo dve decenije od pogroma, organizatori, odgovorni, nisu izvedeni pred lice pravde.
U martovskim neredima u Kosovskoj Mitrovici pre 17 godina, Dragan Spasojević je ostao bez oca.
Borivoje Spasojević ubijen je u Kolašinskoj ulici u severnom delu Mitrovice.
Spasojević za Kontakt Plus kaže da će do pravde, pre ili kasnije doći.
“Ono što oni pokušavaju da prepuste zaboravu, to nikako ne može da se prepusti zaboravu, jer svake godine, dok je srpskog naroda, dok je srpskog bića, mi ćemo čuvati uspomene na naše voljene koji su dali život da bi živeli na mestu koje vole, to verovatno podseća i sve će više i više da podseća i počinioce i organizatore, dok su živi”, uveren je Spasojević.
Ističe da 17. mart podseća na našu ljubav prema KiM i našu rešenost da ovde ostanemo.
“Sedamnaesti mart je datum za sve Srbe, a i za sve ostale, koji podseća i koji bi uvek trebalo uvek da podseća ne da mrzimo nekog ili da se plašimo nekog, već na našu ljubav prema Kosovu i na našu spremnost i rešenost da ovde ostanemo i da uvek obeležavamo datume kada su pokušavali da nas odavde izbrišu. Dok je svih naših želja da ostanemo svoji na svome, mi smo narod koji ima svoju budućnost”, poručuje Spasojević.
Na spomen-pločama Jani Tučev i Borivoju Spasojeviću i kod “Spomenika istine”, vence su, pored članova porodica stradalih položili i predsednik Privremenog organa opštine Kosovska Mitrovica Aleksandar Spirić, načelnik kosovskomitrovačkog okruga Slavko Simić, gradonačelnik Severne Mitrovice Milan Radojević, pomoćnica direktora Kancelarije za Kosovo i Metohiju Jelena Stojković, predsednik Privremenog organa opštine Zvečan Ivan Todosijević i predsednik Srpske liste Goran Rakić.
Goran Rakić je ukazao da ni nakon 17 godina nisu privedeni pravdi odgovorni za martovsko nasilje.
“Mi ne zaboravljamo. Znamo da svaki zločin ima dva imena – žrtve i počinioca. Nažalost, do današnjeg dana, mi i dalje imamo samo imena žrtava, počinioci još uvek nisu otkriveni. Verujemo da se ovakav genocid više nikada neće dogoditi i duboko sam ubeđen i verujem da će ove zločince stići i Božja i ovozemaljska kazna. Nažalost, svedoci smo da i danas pljačkaju naše svetinje, uništavaju srpsku imovinu, zastrašuju srpski narod. Ali sa ovog mesta imam poruku za sve njih – ostajemo ovde, gradićemo budućnost za našu decu, za generacije koje dolaze”, rekao je Rakić.
Jelena Stojković je istakla da veliko etničko čišćenje koje se dogodilo 2004. godine, ne može i ne sme da se zaboravi.
“To su velike patnje koje su u dušama svakog Srbina ovde na KiM i svakog Srbina, gde god živi. Ovo ne sme da se ponovi i ono što su oni pokušali da urade tog dana, ja se nadam, nisu uspeli i mi nećemo da dozvolimo da se to ponovi. To uništavanje naših kuća, institucija, škola, vrtića, to više ne sme da se desi. Mi obnavljamo našu Srbiju, obnavljamo naše Kosovo, gradimo budućnost i stvaramo uslove za povratak i opstanak naših Srba na KiM”, podvukla je Stojković.
U talasu nasilja na Kosovu, marta 2004. godine, ubijeno je 19 osoba, od kojih osam Srba, dok je 11 Albanaca stradalo u obračunu sa pripadnicima međunarodnih snaga bezbednosti.
Tokom martovskih nereda na Kosovu proterano je 4.012 Srba, a većina njih se do danas nije vratila u svoje domove.
Povređeno je najmanje 170 Srba, kao i desetine pripadnika međunarodnih snaga, koji su se sukobili s lokalnim Albancima štiteći Srbe i njihovu imovinu.
Porušeno je oko 800 srpskih kuća i zapaljeno 35 verskih objekata, uključujući 18 spomenika kulture, među kojima i crkva Bogorodice Ljeviške u Prizrenu.
Prema podacima Eparhije raško-prizrenske SPC, iz aprila 2004, ukupan broj uništenih crkvenih zgrada je bio blizu 100.