U najvećem gradu na Kosovu nekada je živelo preko 40 hiljada Srba. Danas ih ima svega desetak.
"Nismo planirali da se selimo iz Prištine"
Jova Kujačić je živeo u naselju Ulpijana u Prištini do ratnih dešavanja 1999. godine. Trenutno živi u izbegličkom naselju Bergen u Ugljaru.
"Planiram da se vratim, išao sam do stana. Na vratima se obično pojave podstanari koji neće da mi daju broj telefona osobe koja im izdaje stan. U Prištini sam živeo preko 20 godina, najviše mi nedostaje društvo. Zgrade kao zgrade, volim da ih vidim. Idem često u Prištinu, najlepši deo svog života sam proveo tamo", rekao je on.
Kujačićeva kuća u Prištini je zapaljena 1999. godine. Stan, zbog koga se sudi već pet godina, je uzurpiran od strane nepoznatog lica.
"Problem sa stanom se rešava u sudu. Kakva god da je država, cenim taj sud, sve zavisi od njega. Ja dobro govorim albanski, kada odem do stana i kažem da sam ja vlasnik i tražim broj telefona osobe koja im izdaje stan, oni ne smeju da mi daju broj. Ranije sam dobio neke informacije da je ta osoba kupila stan od mog pokojnog oca 2005, a on je umro 1996. godine. Ako sud pozitivno uradi to, ja sam zadovoljan. Ali, male su verovatnoće da će to biti povoljno po mene", zaključio je Kujačić.
Sretko Stošić, po zanimanju zlatar, sa svojom porodicom je 1999. iz Prištine izbegao u Čaglavicu. Život je morao da počne od nule.
"Deda, otac, brat i ja smo zlatari, to nam je porodični posao. U Prištini sam završio školu, stekao zanat. Život u Prištini je bio lep, cela moja familija je živela tu i nismo planirali da se selimo, tako da ništa od nekretnina nisam ni imao van Prištine. Kada smo izbegli, kuću koju smo imali tamo prodali smo, dok su mi radnju srušili", kazao je Stošić.
Njegova zlatara u Prištini je vođena kao privremeni objekat, pa Sretko nije imao mogućnosti da se nekome žali ili da traži naknadu za srušenu radnju.
"Razgovarao sam sa advokatima, nisam imao šanse da to sredim. Zlatara se nije vodila na moje ime, pa zbog toga nije bilo mogućnosti za neko rešenje. Sada odlazim u Prištinu, ali to više nije moj grad, nema ljudi sa kojima sam se družio. Zgrade ne čine grad, nego ljudi koji žive tu. Nakon odlaska, nikada nisam razmišljao da se vratim u Prištinu. U Gračanici sam 2000. godine otvorio zlataru, tako da sam opet počeo da radim ono što sam voleo. Uspeo sam da se snađem i lepo mi je sada ovde", rekao je Stošić.
Ima plana. Šta je s voljom?
Na nedavno održanoj sednici SO Gračanica šefica opštinskog Odeljenja za povratnike i izbeglice Elvira Kesasi rekla je da je Ministarstvo za zajednice i povrtak usvojilo plan za povratak lica u periodu od 2022. do 2025. godine.
"Sva dokumenatacija je sastavljena u saradnji sa UNHCR-om. Na osnovu statističkih podataka, formirali smo okvirni plan koliko bi mogao da bude broj potencijalnih povratnika u periodu od 2022. do 2025. godine. Na osnovu tih brojeva napravili smo broj porodica koji su u mogućnosti da se vrate, koliko je finansijskih sredstava potrebno za realizaciju i koliko bi (porodica) moglo da ispunjava kriterijum. Ovakav dokumenat je veoma bitan, predstavlja jedan zvanični dokument koji se predstavlja zvaničnim donatorima koji žele da podrže povratak i da daju podršku održivom rešenju", rekla je Kesasi.
Međutim, kosovski ministar za zajednice i povratak Goran Rakić obratio se javnosti saopštenjem povodom Međunarodni dan izbeglica i poručio "da sa žaljenjem može da konstatuje da je povratak raseljenih na Кosovu na najmanjoj mogućoj lestvici".
"Nakon više od dve decenije od napuštanja svojih domova veliki broj tih domova je i dalje prazan, jer ne postoje adekvatni uslovi i iskrena želja i pomoć ostalih kosovskih institucija da nama, kao krovnoj instituciji koja se bavi procesom povratka, pomognu da deo posla koji nam je poveren realizujemo na kvalitetan i uspešan način", naveo je Rakić.
"Izbeglice taoci loših odnosa Srbije i Kosova"
Za direktora Instituta za afirmaciju međuetničkih odnosa Fatmira Šeholija je važno da se svi izbegli vrate na Kosovo.
"Uzevši u obzir veliko vreme koje je činilo svoje i ljude koji su se snašli u državama gde su otišli, teško je verovati da će se posle 24. godine neko vratiti i živeti tamo gde je živeo pre, iako je potpuno pravo da se zakonski vrati u svoje mesto. Postoji mogućnost da se izbeglice vrate, zato što je to elementarno ljudsko pravo. Ali, kada govorimo o Srbima koju sa raseljeni, uvek treba da govorimo i o Albancima koju su morali sa severa Kosova da se sele, da bi živeli južno od Mitrovice. Moramo da imamo ravnotežu između jedne i druge zajednice" kazao je on.
Politički analitičar Fadilj Ljepaja smatra da su izbeglice Srbi i Albanci više taoci nesređenih odnosa između Srbije i Kosova.
"Mislim da je povratak u potpunosti slobodan. Da (povratnici) budu stvarno prihvaćeni od okoline zavisi, u prvom redu, kako će teći ovaj pregovor između Kosova i Srbije. Kada bude konačnog rešenja, kad Srbija bude priznala Kosovo i obrnuto, mislim da će to biti samo tehničko pitanje kao što, u suštini, jeste. Mislim da će se u relaksiranim odnosima život vratiti na neku normalu između suseda. Jednostavno, na Kosovu je Ustavom regulisano da su svi građani jednaki i da je Kosovo država svojih državljana, nema nacionalnog pristupa. Jednostavno, mislim da će to brzo da se reši i da se normalizuje u unutrašnjim okvirima na Kosovu", kazao je on.
Tužni brojevi
Svetski dan izbeglica se ove godine širom sveta obeležava u svetlu rata u Ukrajini koji je prouzrokovao novu veliku migrantsku krizu. Prema podacima UNHCR-a, broj ljudi koji su prisilno raseljeni širom sveta premašio je sto miliona, ili više od jedan odsto svetske populacije.
Podsetimo, prema podacima navedenim u izveštaju Visokog komesarijata Ujedinjenih nacija za izbeglice (UNHCR), 862.979 izbeglica napustilo Kosovo od 23. marta do 9. juna 1999. godine. Slična brojka pominje se u izveštaju OEBS-a, gde se navodi da je 863.000 civila deportovano u istom periodu, dok Amnesti Internešnal (International) navodi da je "do kraja kosovskog rata u junu 1999. godine više od polovine civilnog stanovništva Kosova živelo u izbegličkim kampovima u Albaniji i Makedoniji".
Prema navodima iz Komesarijata za izbeglice i migracije, u Srbiji je još uvek više od 200.000 interno raseljenih Srba sa Kosova. Međutim, prema podacima UNHCR-a, u Srbiji su raseljene 72.000 ljudi, iako je prema popisu iz marta 2000. godine, koji je organizovan u saradnji sa UNHCR-om registrovano 187.129 interno raseljenih lica sa Kosova. U periodu od 2000. do 2005. godine sa iste teritorije u Srbiju je došlo još više od 20.000 lica, zvanični su podaci Komesarijata za izbeglice i migracije Republike Srbije.