Igor Vasiljević iz Gračanice se skoro 45 godina bavi fotografijom, Arben Lapaštica, fotograf iz Prištine više od decenije fotografiše, dok Darko Todić iz Čaglavice četiri godine usavršava svoj rad.
Fotografija bira autora
Vasiljević za RTV Kim kaže da je ljubav prema fotografiji nasledio u porodici. Najpre je to bio njegov hobi, a poslednjih osam godina je zadužen za fotografije u Turističkoj organizaciji Gračanice (TOG).
“Moje prve fotografije su nastale toliko davno, da ih se ni ne sećam. Imam umetničko poreklo, otac se bavio fotografijom, a moj deda je bio akademski slikar, pa je umetnost uvek bila tu negde, prisutna. Fotografija mi je uvek bila jedan od hobija. Kako je vreme prolazilo, taj hobi je bio sve manje hobi, a sve više posao”, prisetio se on.
Arben Lapaštica živi i radi u Prištini. Kao snimatelj (kamerman) radi dve decenije, a fotografijom se profesionalno bavi nešto kraće.
“Ne mogu tačno da se setim kada sam profesionalno počeo da se bavim fotografijom. Prvo sam fotografisao telefonom, zatim sam pohađao školu novinarstva i komunikacija... Tada sam, rekao bih, počeo profesionalno da se bavim ovim, to je skoro dvanaest godina”, kazao je on.
Darko Todić četiri godine usavršava svoj rad. Interesovanje ljudi za njegove prve radove, koje je objavljivao na društvenim mrežama, promenilo je njegov odnos prema fotografiji.
„Najčešće fotografišem pejzaže i portrete. Nisam želeo da se bavim ovim profesionalno, hteo sam da fotografišem za sebe. Počeo sam da objavljujem slike na društvenim mrežama i tada su se javila prva interesovanja, pa je to predstavljalo izazov za mene. S obzirom na to da sam osoba koja voli izazove, odlučio sam da ga prihvatim, pa u tom trenutku fotografisanje postaje moj posao“, naveo je Todić.
Emocije, vreme, oprema...
Za dobru fotografiju potrebno je ostvariti odnos emocija i okoline, te pronaći lepotu tamo gde je drugi ne vide, smatra Vasiljević
“Neophodan je odnos vaših osećanja i vašeg duhovnog stanja sa nečim u vašoj okolini. Ako ste loše raspoloženi, fotografija vam neće biti sjajna, ali ako tražite nešto, naći ćete ga bilo gde. To je razlog zašto volim uličnu fotografiju, prolaznicima je to nevidljivo, jer svaki dan prolaze tu i možda ne vide neki cvet koji izrasta iz asfalta”, kazao je on.
Arben Lapaštica inspiraciju takođe najčešće pronalazi u spontanim trenucima, ali i na mestima koja svedoče o kulturnom nasleđu i vekovima koji su iza nas.
“Volim spontanu fotografiju, volim da fotografišem napuštena mesta, kulturnu baštinu. Imam mnogo slika iz Novog Brda i Janjeva, iz Ulpiane. Takođe sam zvanični fotograf Filharmonije na Kosovu, pa pratim svaki njihov koncert”, rekao je on.
Dobar foto-aparat nije, sam po sebi, garant dobre fotografije.
“Za dobru fotografiju je potreban pravi trenutak, ne znači da ćete, ukoliko imate dobar aparat, imati i dobru fotografiju. To danas može svaki telefon. Međutim, potrebna je kompozicija, svetlost i drugi uslovi”, objasnio je on.
Darko Todić, s druge strane, navodi da je fotografija skup hobi i da je za kvalitet potrebna skupa oprema.
„Fotografija, kao hobi, jeste skupa. Ali, ukoliko radite i zarađujete od toga, onda može biti isplatliv. Za dobru sliku potrebno je dobro telo, potrebni su objektivi i sva prateća oprema. Mnogi uslovi se moraju ispuniti da bi se napravila jedna dobra fotografija. Jedan od njih je idealan trenutak u vremenu“, rekao je on.
Analogno ili digitalno
Poredeći analognu i digitalnu fotografiju, Igor Vasiljević navodi da je analogna fotografija iziskivala više ručnog rada, kao i iskustva i talenta.
„Kvalitet same slike, u poređenju sa prošlim vekom, zapravo nije bolji. Analogna fotografija je zahtevala više ručnog rada u laboratoriji i rezultat je zavisio od talenta i iskustva. Kvalitet slike rađene ručno je iznad kvaliteta digitalne fotografije. Stotine megapiksela rezolucije mogu da se mere, a do skoro to nije moglo ni da se meri kod analogne fotografije”, jasan je on.
Svakodnevna satisfakcija i nagrada
Naporan rad u životu ponekad prate vredne nagrade. Arben Lapaštica ih je dobio oko dvadesetak. Najdraža među njima mu je, kako kaže, nagrada “Prvak 2009” koju je dobio za fotografiju žigosane krave.
Fotografisanje može da se naplati, pa kada hobi krene da donosi profit, fotograf dobija još veću satisfakciju za rad.
Darko Todić je fotografisao sve vrste proslava, uključujući svadbe, rođendane, krštenja i punoletstva, a želja mu je da se oproba u studijskom radu.
„Profesionalno bavljenje fotografijom je mnogo zahtevnije jer je rad sa ljudima izuzetno težak. Sa druge strane, kod slikanja iz hobija imam slobodu. Sve je teško na određen način, svaki posao“, zaključio je on.
Fotografi beleže portrete ljudi, važne događaje, različite geografske predele. Slike nas podsećaju na proteklo vreme i događaje, a mogu nam omogućiti i da bliže upoznamo ono što uživo nikada nismo videli. U svakoj slici su uvek sadržane bar dve osobe - fotograf i posmatrač.