Jezik je heterogeni sistem koji je otvoren i potpuno pristupačan, namenjen čoveku da se bogati iznutra. Osim čitanjem, jezik se bogati i praćenjem različitih emisija i događaja, od školskog programa do filozofskih rasprava, mišljenja je Brankica Kostić. Ona smatra da su poznavanje pravopisa i bogat vokabular usko povezani.
“Mi, u ovom delu Kosova i Metohije, u ovom delu Srbije, imamo neku traumu i mislimo da često grešimo u akcentu, u izražavanju u padežnim oblicima. Naročito mlađi ljudi i ono što znaju da kažu, imaju taj kompleks da će pogrešiti. Moj savet je da uvek kažu onako kako misle. Naravno, jeste naš jezik savremeni srpski jezik onaj kojim se služimo u javnom životu, ali bogatstvo našeg jezika čine i ti lokalizmi. Čitanje je svakako sastavni deo toga (pismenosti), a pismen čovek mora biti pismen u svakom segmentu”, rekla je ona.
Napredak tehnologije i globalizacija uslovljavaju ubrzano prihvatanje tuđica i skraćenica.
“Mislim da je nepotrebno kada u kratkim porukama deca umesto ‘ne znam’ pišu ‘nzm’. Naš jezik je jako lep, jedan od najlepših jezika na svetu. Za mene najlepši, svakako. Ali, kvariti jezik nekim rečima je zaista zločin”, jasna je Kostićeva.
Prema njenim rečima, Narodna biblioteka u Gračanici svake godine beleži rast broja korisnika.
“U celokupnom fondu imamo više od 30.000 knjiga. Samo u biblioteci u Gračanici, pošto je završena revizija fonda, imamo 23.500 knjiga. Za svakoga po nešto”, zaključila je direktorka.
Sagovornici RTV Kim kažu da se trude da pravilno pišu i govore, ali i da svakodnevno izdvoje malo vremena za čitanje.
“Koliko se sećam, u srednjoj školi imao sam trojku, četvorku iz srpskog jezika, tako da bih rekao da 80 odsto pravilno čitam i govorim. Pored stručne literature, volim da čitam i svetsku poeziju. Trenutno čitam `Buku i bes` od Vilijama Foknera”, kazao je Miloš Perić iz Preoca.
„Trudim se da pravilno pišem i govorim, ali, budući da živimo na Kosovu i Metohiji, uvek sam u nedoumici kada su akcenti u pitanju. S druge strane, gramatika srpskog jezika je dosta teška pa smo, verujem, stalno u nedoumici kako se nešto piše ili da li smo neku reč pravilno izgovorili. Trenutno čitam knjigu `Grof Monte Kristo` koja je dosta obimna, tako da je čitam već mesecima pošto stignem da pročitam tek par stranica dnevno“, rekla je Milena Maksimović iz Radeva.
Unesko je 17. novembra 1965. proglasio 8. septembar Međunarodnim danom pismenosti, a prvi put je obeležen 1966. Cilj današnjeg dana je podsećanje na važnost pismenosti za pojedinca, zajednice i društva.