Iako je kosovsku pogaču u većini domova na centralnom Kosovu zamenio kupovni hleb, ona je i dalje neizostavan deo trpeze koja se priređuje povodom praznika i važnih događaja.
Domaćice je mese za rođenje deteta, krštenja, svadbe, slave, ali i sahrane.
Na koji način se priprema i po čemu je kosovska pogača specifična ispričala nam je domaćica Jelena Aksić.
"Za pripremu kosovske pogače potrebno je 600 ml vode, kilogram brašna, kašika šećera, so i kvasac, ulje i malo praška za pecivo. Kvasac se stavi u mlaku vodu, doda se sećer, pa zatim brašno, so i ulje. Kad kvasac nadođe, dodaje se brašno i mesi se otprilike 15 do 20 minuta. Pogača se zatim stavlja u podmazanu tepsiju, sačeka se malo i onda se peče na 250 stepeni, pola sata. Posle pečenja sledi struganje pogače", objašnjava Jelena.
Osim za svaki veći praznik, kosovska pogača se mesi i kada vam u goste dođu dragi prijatelji, kaže ova domaćica.
"Pogača se isključivo mesi za članove porodice i za goste koje stvrano volite i cenite. Zato se kaže da se u nju unose čestice duše i da je pogača meka kao duša", istakla je Aksićeva.
O kosovskoj pogači pesnikinja Radmila Todić Vulićević iz Prištine snimila je dokumentarni film "Pogačom omeđen ljudski život" koji je prikazan u Moskvi. Budući da se mesi za skoro svaki važniji događaj u životu ovdašnjih ljudi, Vulićevićeva smatra da kosovska pogača u dom unosi svečanu atmosferu.
"U mom filmu jedna autentična Kosovka mesi pogaču i priča izvorno, sočno, kosovski, kosovački kao se to radi. Kroz to njeno mešenje vidimo drugu poruku, jer kada kosovka mesi pogaču, ona utire u nju deo svoje duše i želi da ona bude najbolja i najlepša. Kada smo snimili poslednji kadar filma, čin sahrane, došli smo zaključka da razlike između života i smrti nema, kao što nema razlike između pogače i duše", kazala je Vulićevićeva.
U srpskim restoranima na centralnom Kosovu domaća pogača je neizostavni deo menija. Tako je u gračaničkom restoranu "Etno kuća" ova pogača jedan od specijaliteta.
"Domaća pogača je specijalitet koji je na prvom mestu. Uvek kada imam neku rezervaciju, svi traže domaću kosovsku pogaču. Pošto je moj restoran na glasu po dobroj kuhinji, stranci, ali i u poslednje vreme i Albanci, uživaju u tradicionalnoj srpskoj kuhinji", kazao nam je vlasnik ovog restorana Milorad Nikolić.
Pogača se ne seče, već se lomi. Ona predstavlja i simbol gostoprimstva kod Srba, pa se do danas zadržao stari običaj da se gosti prvo služe pogačom i solju.