Neka od pitanja koje ova knjiga - svedočanstvo o životu u jednom otetom društvu, pokreće u vremenu dok na njih konačno ne odgovori nezavisna, međunarodna istraga Ivanovićevog ubistva su:
- Zašto nikada nije utvrđen identitet osobe koja je septembra 2013. upala u Ivanovićev porodični stan, iako se isti čovek pojavljivao i slobodno kretao po Mitrovici u nekoliko navrata posle samog incidenta?
- Zbog čega je Vojno Bezbedonosna Agencija indirektno podržala navode EULEKS-ove optužnice protiv Olivera Ivanovića?
- Da li je remećenje poretka „jedna stranka – jedna firma“ na severu Kosova, bio glavni razlog Ivanovićevog sukoba sa srpskim vlastima, ili je to bio rad na ujedinjavanju srpske političke alternative na Kosovu i kontakti sa liderima opozicije u Beogradu?
- Kako je koordinisana medijska kampanja protiv Olivera Ivanovića i zbog čega se u nju 18. oktobra 2017. posredno uključio i predsednik Republike?
Izvodi iz razgovora Olivera Ivanovića sa Milanom Radonjićem, saradnikom NIN-a, iz oktobra 2017, čiji je deo objavljen posthumno u februaru 2018, a kasnije i uključen u optužnicu Specijalnog tužilaštva Kosova, sada su u knjizi koja će se 14. januara naći pred čitaocima.
OI: Moj protivnik nije kandidat Srpske liste za mesto gradonačelnika. Moj pravi protivnik je čitava jedna struktura koja je kriminogena, ali na jedan nedvosmislen način i Vlada Srbije. Kako se usuđuju da kažu da ćemo imati kontinuitet saradnje samo ako bude pobedila SNS lista? To je protivustavno, besmisleno i štetno dozlaboga. Ja sam prilično razočaran time kako se oni postavljaju, a toga nisam bio svestan pošto sam bio u zatvoru sve vreme. Odatle mi je to izgledalo malo drugačije.
- Kako vam sada izgleda predizborna atmosfera u Mitrovici?
OI: Nezdrava. Očekivao sam poziv u oličenju direktora Kancelarije za Kosovo, premijerke ili predsednika Vučića u smislu „građani Srbije, na Kosovu se održavaju izbori, pozivam vas da u velikom broju izađete na glasanje jer samo tako možemo na odgovornim mestima dobiti najkvalitetnije ljude“. I, naravno, dodao bih da niko nikome ne sme da preti zbog izbora i da će onaj ko to čini imati posla sa organima Republike Srbije. Niko nikoga ne sme da tera silom na izbore i još manje da ga primorava da glasa ovako ili onako. Ukoliko to bude činio, stavlja se pod udar zakona jer je to krivično delo kažnjivo po zakonu Srbije, kao i Kosova. To moraju da kažu, a ne ono što su rekli. Da sam na Vučićevom mestu, učinio bih tako.
- Šta vas motiviše da nastavite?
OI: Ja danas jedini mogu da uredim ovaj grad i to što u njemu ima toliko ljudi koji su mi dragi. Na kraju, da ne potcenim to, ja želim da živim u ovom gradu, ali ne ovakvom. Grad mora da bude uređen. Da mi je pre trideset godina neko ponudio da budem kandidat za gradonačelnika, bio bih presrećan i stvarno uzbuđen zbog toga. Sada više nisam, već to osećam kao tešku odgovornost. Ja sam u ovaj grad uložio mnogo više nego neki drugi, pogotovo ovi danas... Po završetku rata, bio sam u grupi ljudi koja je mislila na vrlo konstruktivan način, suprotstavila se tada politici Beograda i uspela da uspostavi most saradnje sa strancima kao ključ za opstanak i zaštitu od ekstremnih Albanaca, a bilo ih je. Mi smo u maju mesecu ušli u DOS kao Srpsko narodno veće Sever, kao jedina respektabilna ili legitimna snaga srpske zajednice sa Kosova i Metohije, što je bilo jako bitno jer se na kraju te godine vodila bitka šta i kako sa Kosovom.
- Mislite li da ta strategija koja je onda dala rezultat može da bude primenjiva i danas?
OI: Da, ona je primenjiva jer je nadživela sve druge. Naša vlada i vlast su nezamenjiv faktor i partneri, ko god da je na vlasti. I ako dođe do smene režima u Beogradu, mi nemamo taj luksuz da sa nekim novim nemamo najbolji mogući odnos. Srbi sa Kosova moraju imati najbolji mogući odnos sa svakom vladom u Beogradu koja je legitimna i legalna, razume se. Tu nije reč o afinitetima, već o nužnosti potrebnoj za opstanak. Podelu na naše i njihove ne sme da pravi nijedna vlada, pa ni ova sada. I ja im to kažem otvoreno.