Sa napunjene tri godine je utvrđeno da Aleksandar Džavrić ima početnu velikomoždanu atrofiju, hipertoniju mišića, probleme sa metabolizmom, praćeno lošim opštim zdravstvenim stanjem, alergijama, obostrano urođeno umanjenje rožnjače. Prema nalazu specijalne bolnice za cerebralnu paralizu i razvojnu neurologiju, on ima i disharmoničan razvoj, kao i cerebralnu paralizu.
Draško Džavrić kaže da je veoma zahvalan svim ljudima koji pomažu u lečenju njegovog sina Aleksandra, a pogotovo Aleksandru Kikanoviću koji se odlučio da trčanjem sakuplja novac za njegovo lečenje.
"Imenjak mog sina, koji se trenutno leči u Turskoj, odlučio je da trči preko Srbije. Stvarno čovek velikog srca, treba ga podržati medijski, jer je čovek stvarno ispao fer, dao je celog sebe i greota bi bilo da se to medijski ne proprati. Svaka čast toj ljudini od čoveka, ne znam šta da kažem, njemu hvala i svima hvala, ko god pošalje tu poruku na 1286. Stvarno sam zahvalan i video sam da ima pomaka posle ove prve terapije u Turskoj, da moramo da idemo dalje i da možemo dete da spasimo. Bez obzira što je moj sin, i da je neko drugo dete, treba biti human. Alergija se uklonila za 15 dana, to je stvarno živo čudo, a idemo dalje sad će druga terapija 29, tako da se nadamo dobrim rezultatima. Hvala svima, a najviše našem borcu Aleksandru Kikanoviću i njegovom društvu koje ga prati na put. Akcija će trajati oko 27 ili 28 dana, dečko će svakog dana trčati po 40 kilometara. Hvala mu na tome, naš veliki borac, hvala svima i hvala vama iz Radio Goraždevca", kazao je Draško Džavrić.
Aleksandar Kikanović, momak koji je odlučio da istrči 1.150 kilometara i tako sakupi deo novca za malog Aleksandra, poziva sve ljude dobre volje da pošalju poruku 1286 na 3030.
"Već sam krenuo sedmi dan da trčim. Ako Bog da, sa današnjih 40 kilometara stižemo do mesta Golubac. Ja sam Aleksandar Kikanović iz Loznice, jedan od retkih maratonaca koji ne trči za medalje, pehare, pare već za bolesnu decu. Ovaj put sam krenuo put manastira Jaši, na put od 1.150 km, put ozdravljenja malog Aleksandra Džavrića sa Kosova i Metohije. Ako meni nije problem da ustanem u 6.00 i svakoga dana trčim 40 kilometara, mislim da ni vama nije problem da danas ne popijete tu jednu kafu i uplatite na 1286 na 3030 za malog Aleksandra koji treba da ide na transplataciju matičnih ćelija u Tursku. Nije meni teško, mnogo je teže Aleksandru i njegovim roditeljima. Ja sam iza sebe ostavio kilometre i kilometre, trčao sam i do Ostroga, Hilandara, Rusije i ako Bog da sreće, krajem septembra stići ću u manastir Jaši, da se pomolim moštima Svete Petke za malog Aleksandra Džavrića. A vi, građani Srbije, sportisti, svi ostali, telefon u ruke 1286 na 3030", rekao je Aleksandar Kikanović za Radio Goraždevac.
Već posle prvog tretmana matičnim ćelijama, primetan je Aleksandrov napredak. Počeo je bolje da jede, uspeva da spusti nogu na niži stepenik, što ranije nikako nije mogao, daje male signale da razume, ali i dalje ne komunicira.
Roditelji su do sada lečenje finansirali sami i iscrpeli sredstva, pa se obraćaju svim ljudima dobre volje da im pomognu svojim donacijama jer je otac jedini koji je imao posao, ali je zbog bolesti Aleksandra i njegove mame morao da ga napusti.
Podatke o računima za uplatu novca za pomoć malom Aleksandru Džavriću iz Brestovika kod Peći možete pronaći i na sajtu humanitarne organizacije "Budi human".
Brestovik podno Prokletija
Brestovik je selo u opštini Peć u Metohiji. Smešteno je u podnožju vrhova Šestar i Asanov vrh, na Prokletijama, na oko šest kilometra od grada Peći.
Do 1999. godine selo je bilo bogato i razvijeno sa oko 700 stanovnika u više od sto domaćinstava. Zajedno sa većinom srpskih sela u Metohiji je uništen do temelja i sravnjen u požaru 1999. godine, a samo je jedna kuća, pukim slučajem, ostala van domašaja vatre. Meštani su proterani, a stoka, brojne mašine i pokretna imovina su opljačkani.
Do sredine 2004. godine Brestovik je bio bez žitelja. Tada je započet povratak raseljenih Srba i u selu trenutno živi pedesetak žitelja u nešto više od 25 kuća.