Odlukom Saveta Studentskog centra 1973. baka Leposava Stojanović postala je stanar „Paviljona E“ u Prištini. Međutim, 47 godina kasnije, kada u blizini njenog doma počinje da se pravi gradska garaža, ona nije želela da ga napusti dok se svim stanarima ne naprave kuće ili obezbede stanovi. To je, kaže Leposava, obećanje i gradonačelnika Prištine Špenda Ahmetija.
„Kazao je, ja vam dajem plac u Prištini, za svih petnaest porodica da napravi jednu zgradu. Svi ovde imamo ista rešenja i svi ista prava imamo. Ne mogu oni da odvoje samo mene. Mogli su možda i drugi pojedinačno da uzmu ali mi nismo hteli da se odvajamo, mi smo dobro živeli, ovde smo 47 godina zajedno i ne bi trebali da se odvajamo“, rekla je baka Leposava.
U međuvremenu, stan im je obezbeđen nedaleko od „Paviljona E“, ugovor je sklopljen na šest meseci, a kiriju će plaćati Opština Priština.
„Na prvom sastanku koji smo imali sa opštinom rekli su nam da tražimo stan, da će nam oni plaćati kiriju 250 evra i da biramo gde hoćemo u Prištini. Mi smo rekli da ne možemo da tražimo stanove. Ko će meni da da stan? Već smo tražili da nam oni nađu i smeste nas i da plaćate kiriju preko agencije. To se malo odugovlačilo, sad su rešili“.
Iako joj je od strane Minstarstva za zajednice i povratak ponuđeno da se preseli u neko većinski srpsko mesto, baka Leposava nije želela da napusti Prištinu.
„Meni je Jevtić nudio da idem u Laplje Selo, Gračanicu, Kosovsku Mitrovicu. Ja sam 65 godina u Prištini u najgore vreme sam bila tu i hoću da ostanem tu. Kada sam razgovarala sa gradonačelnikom, kaže on meni – „Da si ti pristala da ideš, tamo gde ti je Jevtić nudio, ja te ne bi dao. U najgore vreme si čuvala Prištinu i ostaćeš u ovde, tako mi je rekao“, priča baka Leposava.
Ministar za zajednice i povratak Dalibor Jevtić rekao je prilikom obilaska naselja „Bergen“ u Ugljaru da je ovo ministarstvo spremno da pomogne baka Leposavi da ostane u Prištini.
„Ministarstvo za zajednice i povratak je ponudilo svoju pomoć. Mi smo spremni na osnovu onoga što je želja baka Leposave, a njena želja je da ostane u Prištini, da mi njoj igradimo kuću ukoliko opština Priština dodeli plac. Ne zavisi sve od nas. Mi imamo sredstva, mogu koliko već sutra da potpišem jednu takvu odluku i to nije nikakav problem“, rekao je Jevtić.
Baka Leposava je ostala u Prištini čak i kada je njena porodica odlučila da ode. To joj je bilo najteže, kaže ona.
„Ostala sam ovde sama, deca su otišla ja sam ostala, nisam loše prošla. Niko mi nikad ni na vrata, ni prozor nije lupnuo, niti me uznemiravao. Komšiluk mi je bio strašno dobar“.
Zbog radova na izgradnji gradske garaže baka Leposava često nema vodu i struju.
„Kada nije bilo struje, ispod jorgana. Tri dana nisam imala struju, ali nije bilo mnogo hladno i mogla sam ispod jorgana, sada je već jači mraz“, kazala je ona.
O zdravlju baka Leposave brine doktorka Slavica Čanković koja radi u zgradi Centra za mir i toleranciju u Prištini, a redovno je obilazi Aleksandar Čanović, raseljeno lice iz Lipljana.