Berna Caka, koja se u Prištini od malena družila sa svojim vršnjacima iz drugih zajednica, kaže da joj u ovom gradu nedostaju Srbi, Turci, Hrvati i Bosanci.
„Ja sam rasla u to multikulturalnom duhu . Dosadno mi je da se družim jedino sa Albancima“.
Miloš Tomić, koji živi u Čaglavici, na svega tri kilometra od Prištine, kaže da Srbi sa centralnog Kosova retko idu u Prištinu jer taj grad danas nema šta da im ponudi.
„Mladi iz Gračanice ne idu u Prištinu jer tamo nemaju koga da sretnu. To je grad u kome žive drugi ljudi. Ako nemaju neke svoje kontakte ili, ako ne rade u Prištini, oni jednostavno nemaju ideju da tamo idu“.
Ovo dvoje mladih ljudi kaže da se danas na Kosovu predstavnici mlađe populacije uglavnom upoznaju kroz projekte međunarodnih organizacija. Iako su utisci sa raznoraznih albansko-srpskih skupova i seminara gotovo uvek pozitivni, Berna i Miloš kažu da vrlo retko dolazi do spontanih zajedničkih inicijativa mladih.
Kao glavne prepreke u odnosima mladih na Kosovu oni navode loša iskustva iz prošlosti, svakodnevne incidente na nacionalnoj osnovi, „gajenje predrasuda u porodicama, kao i nepoznavanje jezika.