Danas se navršava 14 godina od ubistva učenika Ivana Obradovića (14), Vukote Gvozdenovića (16), Svetislava Ristića (17), Zorana Stanojevića (17), Dragana Trifovića (17) i studenta Ivana Radevića (25), koji su ubijeni 1998. godine u kafiću „Panda” u Peći.
Parastos ubijenim dečacima biće služen danas u Sabornoj crkvi u Beogradu.
Nikola Rajović, drug ubijenih dečaka, koji se u trenutku masakra zatekao u kafiću „Panda“, seća se te kobne večeri.
“Odjednom, nešto posle 20 sati čuo sam strahovit tresak vrata a zatim i pucnjavu. Moji drugovi su padali, kao snoplje jedan za drugim. Na vratima su stajala dvojica terorista obučena u crno sa kapama na glavama i nemilosrdno pucali po nama. Prvi metak pogodio je Ivana koji je pao na mene. Čuo sam kada je Lazar Obradović, Ivanov otac, koji se tu zatekao, viknuo: „Sine moj!“, ali, nažalost, njegovom Ivanu nije bilo spasa”, priča Rajović.
Slavica Obradović, majka Ivana Obradovića, najmlađeg među ubijenima se pita: „Kako mi, njihovi roditelji da zaboravimo taj crni dan? Ima li i naša država prava na to? Ostalo nam je samo to da tražimo da se ne zaborave dečaci i mladići koji nisu znali šta znači mržnja.
Ona, kao i Ljuba Ristić, svih ovih godina, i danas traži odgovor na pitanje: ko je naredio ubistvo?
Godinama nisu mogli da obiđu njihova počivališta na pećkom groblju. Zato su Ristići i Obradovići preselili posmrtne ostatke svojih sinova. Ljuba Ristić svog Svetislava preselio je 2000. godine na Bežanijsko groblje u Beogradu. Slavica i Lazar Ristić - Ivana, na groblje u Baru.
Peć je 14. decembra 1998. godine bila najtužniji srpski grad, sahranjujući dečake koji su ubijeni rafalnom paljbom iz automatskog oružja.
Istraga o ubistvu nikada nije ugledala svetlost dana.