Oni kojima godine dozvoljavaju, sećaju se da je tema Kosova intenzivnije prisutna u medijima Srbije od 80-ih godina prošlog veka. Tada na površinu isplivavaju netrpeljivosti i nerazumevanja u odnosima Albanaca i Srba. Pritisci na Srbe da se iseljavaju, kriminalni činovi pojedinaca koji su obojeni nacionalnim predznakom i neravnopravan položaj Albanaca postaju svakodnevne teme.
(Post)jugoslovenski kontekst
Kada je oblak netrpeljivosti i nacionalizma, polako, počeo da zastire sve segmente života na Kosovu, učestalost napisa o njemu sve više je bivao diktiran dnevnopolitičkim potrebama. Takav pristup je onemogućavao logiku interkulturalnosti koja je jedina mogla dovesti do poboljšanja odnosa Albanaca i Srba. Ideologema bratstva i jedinstva, pokazalo se, nije pustila dovoljno duboko korenje u mnogim višenacionalnim sredinama.
Ključni događaji u periodu koji sledi - promena Ustava Srbije i ograničavanje autonomije Kosova, kao i oružani sukobi iz 1998. koji su završili NATO bombardovanjem Srbije - pokazatelj su da se ta netrpeljivost godinama samo produbljivala. Usložnjavanje sukoba praćeno je i pripadajućom medijskom slikom, u kojoj se politički program Albanaca intencionalno svodio na maksimalistički zahtev, nezavisnost, a sve nijanse su, postepeno, gubile na značaju. Manihejska slika stvarnosti je plodno tle za proizvoljne uzročno-posledične spone koje su kao krajnji učinak imale razbuktavanje mržnje.
Nakon rata 1999. i proglašenja nezavisnosti 2008, Kosovo je u medijima u Srbiji prisutno pretežno kroz statusno pitanje, a danas prvenstveno kroz pokušaje da se normalizuju odnosi. Središnje mesto u medijsko-političkom prostoru Srbije zauzima ugroženost Srba na Kosovu. Sve manje se konkretno govori o ekonomskom položaju Srba na Kosovu, slobodi kretanja, političkim slobodama, obrazovanju, kao i o položaju Srba u centralnom delu koji često imaju različite egzistencijalne prioritete u odnosu na one na severu Kosova.
Nalazi medijskog monitoringa Biroa za društvena istraživanja
Biro za društvena istraživanja u svom monitoringu od decembra 2020. do kraja aprila 2021. pratio je medijske sadržaje centralnih informativnih emisija televizija sa nacionalnim frekvencijama i televizije N1. U okviru monitoringa beleženo je i pojavljivanje teme koja je pojmovno uobličena kao „pitanje Kosova“, a u koju su svrstavani svi sadržaji koji govore o rešavanju kosovskog pitanja, od pregovora u Briselu do života u lokalnim zajednicama. Šteta je što iz razloga finansijskih ograničenja nismo bili u mogućnosti da razuđenije pratimo izveštavanje medija o Kosovu i stvaranje medijske realnosti o tom problemu. Mislimo da bi rezultati jednog takvog monitoringa i analize ukazali na moguće pravce poboljšanja medijske pokrivenosti života Srba na Kosovu i života na Kosovu uopšte.
U analizi rezultata istraživanja o uticaju medija na srpskom jeziku na Kosovu, koju je uradila Snežana Đapić, a realizovali NVO Crno beli svet i Medija centar Čaglavica, uočeni su neki trendovi. Velika većina građana srpske nacionalnosti (90,7%) u potpunosti se ili uglavnom informiše iz beogradskih medija. Televizije su, očekivano, dominantni izvor informisanja. Bezmalo tri četvrtine ispitanika ima poverenje u beogradske medije, dok je, s druge strane, poverenje u albanske medije izuzetno nisko. Valja naglasiti da je i nepoznavanje jezika jedan od krupnih razloga ovakvog nepoverenja. Preovladava zainteresovanost za teme ekonomije i rešavanje statusa Kosova. Iz navedenih rezultata očigledno je da se građani pri formiranju mišljenja o društvenoj i političkoj stvarnosti prevashodno oslanjaju na beogradske medije. Stoga predočavanje nalaza monitoringa Biroa za društvena istraživanja može donekle da pruži uvid i u načine na koje se medijska realnost Srbije odražava na građane srpske nacionalnosti na Kosovu.
U navedenih pet meseci monitoringa registrovano je 5.586 relevantnih priloga, od kojih se 494 (8,8%) odnosilo na Kosovo. Od ta 494 priloga na RTS je prikazano 13,2%, na TV Pink 23,1%, na TV Happy 11,3%, na TV Prva 25,5%, na TV B92 15,2% i na TV N1 11,7%. Prilozi o Kosovu vremenski su raspoređeni na sledeći način: u decembru 2020. 14,4% priloga, u januaru 2021. 21,7%, u februaru 2021. 22,7%, u martu 2021. 24,6% i u aprilu 2021. 16,6%.
U monitoringu koji sprovodi Biro za društvena istraživanja centralno mesto imaju politički akteri, vreme koje im je posvećeno i teme sa kojima su se bavili. U analiziranom periodu naznačeni akteri su 702 puta uokvireni temom Kosova. Najzastupljeniji je predsednik Srbije Aleksandar Vučić, sa 175 pojavljivanja (24,9%). Slede akteri iz EU (21,5%), Vlada Srbije (18,2%), akteri iz SAD (13,8%) i premijerka Srbije Ana Brnabić (4,3%). Akteri iz Rusije beleže samo 2,6%, iako u političkom narativu Rusija figurira kao strateški geopolitički akter koji podržava Srbiju po pitanju Kosova.
Preciznija medijska slika dobija se ako ove aktere posmatramo kroz prizmu vremena koje im je dato u informativnim emisijama. Temi Kosova posvećeno je 10:16:55 (sati:minuti:sekundi), a od toga nešto ispod trećine vremena pripalo je predsedniku Srbije Aleksandru Vučiću (30,2%). Akteri iz EU dobili su 22,7%, akteri iz SAD 14,9%, Vlada Srbije 13,1%, a akteri iz Rusije tek 0,9%.
Raspoređeno po televizijama, vreme posvećeno temi Kosova izgleda ovako: RTS 10,5%, Pink 28,3%, Happy 16,8%, Prva 21,4%, B92 10,6% i N1 12,4%. Evidentno je da najviše vremena pripada TV Pink. Jedan od razloga za to je i koncepcija njihovog Nacionalnog dnevnika, gde se natprosečno vreme daje predsedniku Srbije Vučiću i raznim analitičarima koji se bave pitanjem Kosova.
Završne napomene
Prosečan gledalac s razlogom ima utisak da se u beogradskim medijima prikazuje premalo od stvarnog života Srba na Kosovu. Sve što čujemo i vidimo skoro može da se sažme u samo dve reči, obespravljenost i ugroženost Srba. Širi, konkretniji i potkrepljeniji sadržaj tog narativa često nam izmiče u informativnim emisijama. Sve se vrti oko makropolitički kreiranih događaja ili individualnih nesreća i patnji, posebno ako su antagonisti tih događaja i vinovnici tih nesreća Albanci.
Naveli smo da su Srbi sa Kosova u najvećoj meri upućeni na medije iz Beograda, otuda bi dotični mediji trebalo da znatno sadržajnije izveštavaju o svakodnevici na Kosovu. Neizostavne bi trebalo da budu i diskusije koje će uključivati više relevantnih i sa različitim stanovištima aktera. Poželjno bi bilo i da se promovišu primeri dobre prakse u svakodnevnom (su)životu Albanaca i Srba, posebno kada je reč o centralnom Kosovu gde je taj kontakt sam po sebi intenzivniji. Izveštavati samo o pitanjima statusa, a ne apostrofirati moguća rešenja i primere gde se međunacionalna saradnja ostvaruje, ne doprinosi unapređenju suživota. Bez toga sve će ostati isto, čak i onda kada se pitanje statusa reši.
Tekst je napisan u okviru inicijative OPEN koju finansira Kosovska fondacija za otvoreno društvo (KFOS), a doprinos je portala Crno beli svet (CBS). Stavovi izraženi u njemu pripadaju isključivo autoru i ne predstavljaju nužno stavove KFOS-a.