Kada sam sretala Sonju u domu kulture, gde se stalno nešto događalo, komentarisale smo slike umetnika, pozorišne predstave, promocije knjiga, filmove. Ona je bila uvek prisutna kao intelektualka i kao Sonja Živojinova. Ali nisu oni nikada bili, niti su ličili na one parove koji će se naći na naslovnoj strani skupog časopisa, u kome na desetak strana razgovaraju s njima i slikaju ih u različitom ambijentu. Oni su uvek bili – mi, napisala je za Politiku Radmila Todić-Vulićević.