Grad Prizren, “Carigrad srpskih carevaâ€, prestonica cara DuÅ¡ana, razoren je i uniÅ¡ten 17. marta 2004. godine. Tada su Srbi proterani iz svojih kuća, uniÅ¡teni su i spaljeni velelepni hram Bogorodice LjeviÅ¡ke, manastir Svetih Arhangela, Bogoslovija… UniÅ¡teno je sve lepo u ovom gradu.
U Prizrenu danas živi samo Äetrdesetak, uglavnom starijih Srba. Većina njih živi u jako loÅ¡im uslovima i bez osnovnih sredstava za život.
NaÄelnik Kosovskog okruga za region Prizrena Miodrag Lazić kaže da su ljudi koji su se vratili u Prizren mahom stariji ljudi. â€Za život nema baÅ¡ nikakvih uslova, za povratak za sada ne postoje nikakve Å¡anse, ista je situacija i za zapoÅ¡ljavanje i razvoj nekog privatnog biznisa. Å to se tiÄe bezbednosti, ono Å¡to su Prizrenci pregrmeli 17. marta, o tome ne želim ni da priÄam, sve znateâ€.
Vera Gligorijević iz Prizrena kaže da država ne brine u dovoljnoj meri o ljudima u ovom gradu, dodaje da su su uslovi za život teški i da ljudi iz kuća izlaze samo ponekad.
“Nema mladih ljudi, zaposlenost je veoma slaba, postoje priÄe o povratku, ali mogućnosti su jedno, a želje neÅ¡to sasvim drugo. Å to se tiÄe slobode kretanja i bezbednosti u gradu, ljudi se manje-viÅ¡e “slobodno krećuâ€, ali to je za neke njihove potrebe. Niko iz Koordinacionog centra nas ne obilazi, jedino su dolazili kada nas je posetila predsednica Koordinacionog centra, Sanda RaÅ¡ković Ivić. Pomoć smo skoro dobili, ali je ta pomoć smeÅ¡tena u selu Novake, tako da je veoma teÅ¡ko da se to distribuira ljudima po gradu, ogrev je takoÄ‘e tamo, ljudi ga nemaju, a Srbija i Koordinacioni centar malo misle o ljudima koji se nalaze ovde, u gradu Prizrenuâ€.
Međutim, potpredsednik Koordinacionog centra za Kosovo i Metohiju Nenad Kojić kaže da Koordinacioni centar radi na tome da se srpskom stanovništvu kako u ostalim delovima na Kosovu, tako i Srbima u Prizrenu pomogne i omogući bolji život. “Apsolutno nam je svako važan, bez obira na kom se delu Kosova nalazi, a na žalost ti ljudi koji žive u Prizrenu su u veoma teškoj situaciji, nemaju bezbednost, slobodu kretanja, niti bilo kakve uslove za zapošljavanje, i zato Koordinacioni centar ima na umu takve ljude, i u skladu sa situacijom maksimalno se trudi da pomaže te ljude, †kaže Kojić.
Bez obzira na sve, ovo malo Srba iz Prizrena nada se boljem životu i opstanku na ovim prostorima.