Rašić objašnjava da sistem i procedure u mnogome otežavaju proces povratka u smislu vremenskog trajanja i da njegovo ministarstvo već duže vreme pokušava da ubrza tu proceduru, od vremena identifikacije korisnika do konačnog povratka na Kosovo. “Imamo birokratske mehanizme za upravljanje u procesu povratka i to od određenih zajedničkih radnih grupa na lokalnom nivou, pa “idi vidi’ poseta. To sve komlikuje proces povratka u smislu vremenskog trajanja. Zato smo izradili određena dokumenta kao što su strategija i revizija priručnika za održivi povratak’, rekao je Rašić. U samom procesu povratka problemi su različiti u zavisnosti od mesta povratka. Rašić smatra da je bezbednost bolja nego pre par godina, sa izuzetkom loše slike u Žaču gde je zabeleženo niz incidenata odnosno napada na Srbe povratnike. Najveći problem u procesu povratka, prema njegovim rečima nije bezbednost već integracija nakon fizičkog dolaska u povratničko mesto. Kao najbolje primere Rašić navodi spontani povratak u sela u Metohiji, i pored incidenata koji su se dogodili u Žaču jer su ljudi bez obzira na sve rešeni da ostanu. U cilju što uspešnije realizacije procesa povratka, ministarstvo sada ima novi pristup koji podrazumeva povratak ne samo u mesto porekla nego u mesta gde postoje najbolji uslovi za integraciju nakon povratka. U tom smeru realizovano je nekoliko projekata na centralnom Kosovu pa je tako u Lapljem Selu izgrađeno 60 stambenih jedinica nedavno useljenih, a očekuje se završetak još 48 stanova u tom kompleksu za povratnike, raseljena i socijalno ugrožena lica. Takođe, u Gračanici je ovog leta počela izgradnja dve zgrade sa 40 stanova. Budžet Ministarstva za zajednice i povratak od 7, 5 miliona evra za prošlu i pretprošlu godinu i uz smanjenja od milion evra za ovu nije dovoljan. Pozitivno je to što međunarodni donatori organizacije još uvek imaju dobru volju da finansijski pomognu proces povratka, ali je sve to nedovoljno s obzirom na broj raseljenih.