Ekonomija je obično glavna tema oko koje se vrte predsednički izbori u SAD. Međutim, ovoga puta je pandemija kovid-19 glavno pitanje zato što direktno utiče na svakodnevni život ljudi.
Bajden je vodio ispred Trampa (između sedam i 11 procentnih poena) u svim nacionalnim anketama koje je Kvinipiak Univerzitet iz Hamdena u Konektikatu sproveo ove godine. Pored niza vrlo turbulentnih događaja: impičmenta predsednika, pandemije i Trampovog zaražavanja, ekonomske krize, protesta zbog rasne nepravde i sporne nominacije Ejmi Koni Beret za Vrhovni sud, Bajdenova prednost se može smatrati očekivanom i zbog toga što se tokom celog predsednikovanja Donalda Trampa uvek oko 40% kretao procenat glasača koji su odobravali ono što je radio. On je jedini predsednik u eri modernih ispitivanja javnog mnjenja koji nijednog trenutka tokom svog mandata nije dobio podršku više od 50% ispitanika u SAD.
Nedavno objavljene ankete Kvinipiaka iz Pensilvanije i Floride potvrđuju da Bajden uvećava svoju prednost i komotno vodi u obe države u kojima je 2016. Donald Tramp pobedio za oko jedan procentni poen. Džo Bajden na Floridi trenutno ima 11 bodova prednosti, a u Pensilvaniji čak 13. U Ohaju je trka izjednačena, ali to je i dalje velika promena u odnosu na rezultate iz 2016. godine kada je Tramp pobedio u ovoj državi sa osam bodova prednosti. U Džordžiji Bajden vodi sa sedam bodova, što je još jedna velika promena u odnosu na izbore 2016. godine kada je Tramp osvojio tu državu sa pet bodova.
Koliko se kandidati za predesednika oslanjaju na predizborne ankete vidi se i po predizbornim skupovima u saveznim državama. Tramp i Bajden su obilazili Floridu, Pensilvaniju, Ohajo, Ajovu, čak i Džordžiju koja je tradicionalno republikanska država. Međutim, činjenica da je predsednik Tramp išao u Džordžiju znači da nije siguran u rezultate glasanja u toj državi. Iako su ankete samo preseci stanja u jednom vremenskom trenutku, pa ih nikako ne treba doživljavati kao prognoze rezultata, predsednički kandidati na osnovu njih prave plan za predizborne posete.
Iza oktobarskog iznenađenja stoji ideja da će se na samom kraju kampanje dogoditi nešto neočekivano što bi moglo značajno da utiče na ishod izbora. Deo javnosti u SAD smatra da je 2016. godine to bilo pismo Džejmsa Komija.
Hilari Klinton bi verovatno bila predsednica SAD da direktor FBI-a Džejms Komi nije 28. oktobra poslao pismo Kongresu. U njemu je navedeno da je FBI saznao za postojanje i-mejlova koji se čine relevantnim za istragu privatnih servera elektronske pošte koje je Klintonova koristila kao državna sekretarka.
Nakon toga su se mnogi glasači pokolebali i u poslednjem trenutku su odlučili da podrže Donalda Trampa. Do tada je Hillari Klinton, shodno nacionalnim i državnim anketama, imala jasnu prednost. Jaz između kadidata se osetno smanjio u poslednjih par nedelja kampanje.
Kada se posmatra aktuelni izborni ciklus, čini se da je oktobarskog iznenađenja već bilo, i to u vidu Trampovog oboljevanja od kovida-19 u sred kampanje. Međutim, to nije jedino iznenađenje, opet su se pojavili sporni mejlovi.
Priča da je sin Džoa Bajdena, Hanter Bajden, upoznao svog oca i tadašnjeg američkog potpredsednika sa čelnikom ukrajinske energetske kompanije “Burisma” godinu dana pre nego što je Bajden izvršio pritisak na ukrajinsku vladu da smeni tužioca koji je istraživao rad te firme, plasirana je u “Njujork postu”. Njeno dalje šerovanje su Fejsbuk i Tviter blokirali, uz obrazloženje da “Njujork post”, koji je u vlasništvu Trampovog simpatizera Ruperta Mardoka, koristi hakovan materijal.
Ovaj medij se poziva na mejlove koje je Vadim Požarski, jedan od direktora "Burisme", poslao Hanteru Bajdenu 17. aprila 2015, godinu dana pošto je postao član borda direktora. “Njujork post” dalje navodi da su ovi mejlovi procurili iz laptopa koji je u aprilu 2019. donet u servis u Bajdenovoj matičnoj državi Delaver. Vlasnik servisa tvrdi da je laptop na popravku doneo čovek koji se nikada nije više pojavio. Pored mejlova, na hard-disku su navodno otkriveni i inkriminišući video snimci Hantera Bajdena o čijoj je problematičnoj prošlosti u prvoj predsedničkoj debati govorio i Donald Tramp. FBI je u decembru prošle godine zaplenio laptop ali je, navodno, prethodno vlasnik servisa napravio kopiju hard-diska koju je dao Rudiju Đulijaniju, advokatu američkog predsednika Donalda Trampa.
Džo Bajden je više puta odbacio ove navode, uz obrazloženje da je u pitanju pljava kampanja protiv njega.
Njujork Tajms, CNN i druge televizijske mreže, prema navodima Njujork Posta, pokušavaju da pomognu Bajdenu ignorišući ili minimizirajući njihove navode.
Forbs navodi da FBI ispituje da li je objavljivanje detalja e-pošte Hantera Bajdena u “Njujork Postu” deo kampanje inostranog (čitaj: ruskog) mešanja u američke izbore, iako su zvaničnici FBI-a odbili su potvrde ili negiraju postojanje ove istrage.
Autentičnost spornih i-mejlova je ostala nejasna, uključujući i to da li su hakovani, falsifikovani, ili oba. Rudi Đulijani nije odgovorio na medijske zahteve za komentar ovog slučaja, a o umešanosti FBI-a prvi je izvestio NBC Njuz.
Imajući sve ovo u vidu, pitanje je da li se nova iznenađenja mogu apsolutno isključiti. Nešto razmišljam, da kompanija Volta Diznija, kojim slučajem, ovih dana treba da lansira lik nervoznog Paje Patka, da li bi ga ponovo izvorno nazvali Donald Fontelroj Dak? I hoće li se aktuelni predsednik do kraja izborne trke svom protivkandidatu obratiti i sa: “Hej, Džo, jesi l’ šenuo”? Što duže prevrćem po glavi ove nedoumice, sve sam ubeđeniji da bi to bilo ili još uvek jeste moguće, pošto istorija voli da se ponavlja. Da je ime znak, znali su još stari Latini.
Tekst je napisan na osnovu predavanja koja su novinarima u okviru programa „Izbori 2020: Virtuelno izveštavanje“ u organizaciji Forin pres senters američkog Stejt Dipartmenta (Foreign Press Centers) i saradnji sa Meridijan Internešenal (Meridian International) održali dr Dag Švarc i dr Ketlin Hol Džejmison. Doktor Švarc je direktor Anketa Kvinipiak Univerziteta, a doktorka Džejmison je profesorka komunikacije na Univerzitetu Pensilvanija i suosnivač portala FactCheck.org.
dr Ketlin Hol Džejmison dr Dag Švarc