Čekaj, prvo valja razjasniti ljudima po kom sistemu rade, prema kojoj kontradiktornosti da se vode. Za čiji džep da se zakače.
Pošto uključite kamere i pitate ljude: "Ko je vaš predsednik?", reći će: "Hvala predsedniku Vučiću", a onda kada sklonite mikrofon jadni će vam se požaliti: "Šta mi dao Vučić? Ništa", a potlačeni ga pohvaliti: "On je zadužen i zaslužan za sve dobro što imamo".
Ipak, neophodno je najpre vratiti se u prošlost, ne tako davnu. Gotovo dve godine život u čitavom svetu je obeležila pandemija koronavirusa. Svi se leče u bolnicama, krv se vadi u laboratorijama. Mi, na centralnom Kosovu, krv vadimo ispred laboratorija. Grumen vate na stolici, ko je tu sedeo pitaj Boga, na minusu i plusu... a terapije, naravno, nema. Nedeljno jedna kritično obolela osoba mora da izdvoji 100 evra ili blizu 12 hiljada dinara za lekove. Ali, svejedno je, mi smo ovde ionako svačiji i ničiji, pa od nas uzima ko kako stigne.
To je jedna stvar koju je Aleksandar Vučić uradio za nas, da vas podsetim, a vi niz nastavite sami…
Sa druge strane istog novčića je prof. dr Ljiljana Šubarić, figura u lutkarskoj predstavi. Da li je zaista dobar lekar, ne znam, malo su pričali o njenom vidanju. Političar, još manje znam, a ne zna ni ona, verujem. Zapravo - vidim.
Za vlast i jeste najbolje odabrati čoveka koji o tome nema pojma, koji se zgrči u zavežljaj i ćuti, obilazi, prolazi i nema pojma kome šta obećava, a kome šta oduzima.
Ipak, posle "grandiozne" pobede, u skladu sa "neočekivanim rezultatima", buduća predsednica opštine Gračanica nije umela da prozbori pa je uz, reklo bi se, pomoć savetnika, napisala nekakvu zahvalnicu na Fejsbuku i time oduševila one kojima je posao obećan, ali i ispunila podrazumevanu partijsku dužnost i dug prema Vučiću.
Vratimo se na onaj momenat kada je bilo neizvesno da li će Srpska lista izaći na lokalne izbore.
Na severu Kosova je uvek neki cirkus, kad se zažele slave i slavlja uključe sirene, pa se čuje i dole ispod Ibra. Tada svi pišu o njima, a ovi “velikani, naslednici srpskog roda” prave barikade da odbrane teritoriju na kojoj ima kriminalaca, prestupnika i poltrona. Ipak im se, rekla bih, dive.
Podiže se vojska, predsednik Srbije dolazi, ali ne u Mitrovicu već u Rašku, jer dalje ne može.
Da situacija bude još dramatičnija, uvodi se radna obaveza u Kosovskoj Mitrovici. U smenama se brani administrativni prelaz Jarinje, škole ne rade. Crvena zona zbog korone, kažu.
Na Jarinju se, za to vreme peče paprika i pije vruća rakija. Zahladilo napolju, ide zima. Valja se ugrejati, a valja i na zimnicu misliti.
Ko izdade Lazara na Kosovu?
Uoči izborne tišine usledio je preformans. Neočekivani obrt, pa Srpska lista ipak ulazi u trku na lokalnim izborima. Opet su u ringu.
Samo nedelju dana pre održavanja ove tužne komedije (ili izbora), svakoj instituciji, pri srpskom i kosovskom sistemu pristigao je "paket" sa uputstvima za popunjavanje glasačkih listića: 147 za gradonačelnika, odbornika biraj po želji, ko se više borio da juri unapred obećane glasove - neka pobedi. "Neka bude borba neprestana, neka bude što biti ne može".
Glasanje se odvijalo po zakazanom redosledu, a ko je kasnio morao je na informativni razgovor kod direktora.
Kakvi smo i gde živimo
Ovo je zemlja u kojoj se veruje na reč, gde se dokazi ne važe, a razgovori se ne podrazumevaju. Ovde smo svi sudije i osuđeni.
Da smo patriote setimo se samo prilikom obeležavanja godišnjica smrti naših junaka iz prošlosti. Da svi vučemo poreklo sa Kosova i Metohije setimo se samo na Vidovdan, na Gazimestanu. Da imamo toliko lepe i kvalitetne književnosti setimo se jedino onda kada pevačica napiše knjigu i njome preplavi štandove na Sajmu u Beogradu. To je moguće zato što domaću lektiru nismo pročitali, što domaći zadatak nismo uradili.
Jedna osoba može da bude zaposlena na tri radna mesta, u toku istog radnog vremena i da na sva tri mesta bude u isto vremeno prisutna - i to može, ali samo kod nas. Da nas prekovremeno ne plaćaju, a da nas kažnjavaju, jer kasnimo. Da sa diplomom možemo samo da se slikamo i zahvaljujemo na čestitkama.
Eto, takva je naša zemlja!
Uništili su nam talente, ubili želju da predstavimo ono što možemo i znamo. Iza čoveka koji pobeđuje stoji veza, a ne kvalitet. Svoje se prodaje, nastanjuje se tamo daleko na tuđe, jer neko ovde nije mogao da podnese naš talenat, rad i znanje.
Gde smo se izgubili mi, heroji i branioci otadžbine? Verovatno negde u nečijem zadnjem džepu!