„Nikakav problem nisam imao ovde sa svojim komšijama. Sa drugim ljudima sam imao problema ali sa komšijama ne. Na primer: Milovanu pokojnom kosio sam seno i pazio sam njegovu kuču da mu niko ne dira i čuvao stoku. I kod komšije Dakića sam pazio na stoku, i Jovanu sam isto gledao krave i kokoške“.
Naš sagovornik kaže da nikada ljude nije gledao kroz nacionalnu pripadnost, ali da je nekada imao problem sa svojim sunarodnicima zbog , kako nam je rekao, dobre volje da pomogne ljudima kada su u nevolji.
„Ja sam učinio to što sam učinio, komšija je tu pa mora jedan drugom da pomogne“.
Kada ste pomagali tim ljudima u najtežim vremenima da li ste razmišljali o tome ko su oni, koje su nacionalnosti?
„Ne nije me zanimalo to uopšte, pomažem svima, ovde sam komšija, živim u srpskom selu, pomoćiću uvek dok mogu“.
Jel vam neko rekao nešto zbog toga što ste pomagali tim ljudima?
„Pa ponekad neko jeste, ranije, kada bi se svađali, pa kada ih uhvati nužda onda trče za mnom, dodju kod mene pa me mole“.
Predpostavljam da ste ostali u kontaktu sa vašim komšijama koji su danas živi, koji su tu. U kakvim ste odnosima?
„Super sam, ni sa kim nisam loše. Ja kad završim neke poslove idem na kafu, samo kažu izvoli. Ni sa kim nemam ništa, ja ne bih mogao sedeti ovde bez njih“.
U sredinama gde Srbi i Albanci žive zajedno život je moguć poruka je našeg sagovornika. I danas posle više od dve decenije druženje sa Srbima je nastavio a kako nam je objasnio nastaviće i ubuduće.
-----------------------------
Sadržaj je plasiran u okviru projekta "Dobri ljudi u vremenu zla" koji sprovodi Centar za mir i toleranciju a podržan od strane Ambasade Švajcarske u Prištini. Projekat teži kreiranju pozitivnog javnog diskursa za proces pomirenja na Kosovu. Stavovi izrečeni u plasiranim sadržajima ne odražavaju stavove Centra za mir i toleranciju i Ambasade Švajcarske.